#ivanamaric

Naš najveći problem je što građani političare cijene po onome šta pričaju tj. koliko galame, a ne po tome šta su uradili i da li su išta uradili. Zato obožavaju TIk-Tok političare: Komšića, Dodika, Čovića, Bećirovića, Zukana i slične, koji samo pričaju, da ne kažem lupetaju, dok one koji rade tj. pokušavaju da nešto dogovore sa takvim političarima, neprestano kritikuju što ne rade još vieš i bolje.

Dodik ništa ne bi mogao postići da nema svoje bošnjačke pandane koji mu omogućavaju da održava predstavu živom. To što na taj način blokiraju bilo kakav prosperite njih ne zanima, bitno je samo da se lajkovi nižu i da što više ljudi sa njima traži selfi.

To što Schmidt podnosi izvještaj o BiH u UN-u je već samo po sebi sramota za BiH jer je to jasan pokazatelj koliko smo nezrela država i koliko nekvalitetne političare biramo. Umjesto da na izborima glasamo za one koji će nas voditi naprijed mi izaberemo one koji nas vraćaju u prošlost pa smo se vratili negdje na vrijeme Prvog svjetskog rata i brojimo kosti iz tog perioda, a neće se tu zaustaviti.

Glasanjem za takve poltiičare smo sami sebi skočili u usta jer takvi ništa neće uraditi za nas, a ono malo kvalitetnih poltiičara neće uspjeti ništa uraditi jer se moraju sa takvima dogovoriti.

Istaknula je kako se BiH veoma odmaknula od Daytona i od onog što je trebala biti.

Predsjednik jednog entiteta prijeti radikalnim mjerama, a NSRS donosi protuustavne zakone. To je za nas postalo uobičajeno, ali je posmatračima sa strane sigurno vrlo čudno, pa čak i suludo, to što nema skoro nikakve reakcije iz drugog entiteta, osim automatiziranih i ispraznih prijetnji dežurnih populista da će nekoga po prstima.

U suštini, odgovor je jednostavan, ovo je, ne znamo više koja po redu, prijetnja Dodika nekim vidom neposluha, bez da se ikada usudio poduzeti nešto konkretno po tom pitanju. Pored toga, očito je da se ovdje ne radi o sukobu između koalicionih partnera niti o sukob na relaciji FBIH - RS.

Ovdje se radi o sukobu između Dodika i američke adminitracije, koja mu je napokon "dohakala" i našla slabu tačku u vidu prijetnje bankama da će imati probleme ako osobama sa crne liste dozvole da imaju račune kod njih. To će dobro pogoditi te pojedince, a pogotovo kompanije. Neće više niko reći da je ponosan što je na toj listi. Vodeće pojedince će to duplo pogoditi jer će izgubiti značajnu finansijsku podršku tih kompanija.

Marić dodaje kako ovo ne bi nazvala sukobom na relaciji RS – Federacija, već je to okarakterizirala kao sukob na relaciji Dodik – američko veleposlanstvo.

“Amerikanci su napokon našli način kako pritisnuti Dodika i sve one koji mu pomažu. Mnogo njih je završilo na američkoj crnoj listi i počeli su to ismijavati jer nisu imali ni račune u SAD-u ni poslove tamo, tako da to nije imalo efekt na njih. No, sada s prijetnjama bankama da ne posluju s takvim osobama, mnogi od njih promišljaju je li dobro to što su pomagali Dodiku”, kazala je.

“Vidjeli smo i u Narodnoj skupštini da se ljudi kolebaju. Nije šala, ovo je ozbiljan problem koji pogađa ljude i označava ih za čitav život”, naglašava te dodaje kako će najviše patiti kompanije poput Integre, koje puno znače Dodiku, što Marić navodi kao glavni razlog njegovih nasilnih istupa.

Otvaranje pregovora sa BiH za EU ima simboličan značaj jer time su Rusiji pokazali da je BiH još jedan korak bliže njima, a dalje od utjecaja Rusije. Ovo je simbolična pobjeda i za BiH, posebno za vladajuću koaliciju, koja je, sa samo 1/3 promjene u odnosu na prošlu vladu, napravila pomak naprijed i dokazala da znaju nešto i uraditi, pa čak i nešto dobro za građane, a ne samo se prepucavati i prijetiti jedni drugima, čemu smo svjedočili zadnjih deset godina.

Daleko je ova koalicija od savršene i savremene, ali nemojte zavoraviti da nam je koalicija SDfA, HDZ i SNSD ukrala deset godina života, pored svega ostalog što su nam ukrali, mrcvarili nas i širili mržnju istrah. Ukradene pare bismo im nekako i oprostili, ali ukradene godine, otjerane ljude i ubijenu nadu im ne možemo i ne smijemo oprostiti.

Najveća zabluda je da su svi političari isti, ali nisu. Postoji još uvijek onih kojima je stalo do građana i koji rade u njihovom interesu, doduše vrlo mali procent, ali ih ima. Pronađite u svojoj okolini takve političare i glasajte za njih, one koji puno rade pa im ne ostaje puno vremena da se hvale, za razliku od onih koji ništa ne rade pa im ostaje dosta vremena da granaju rukama prema "neprijateljima", da letaju okolo u automobilim, kaminomima, avionima, koji se razbacuju riječima, a djela ni na vidiku.