Dr. sc. Ivana Marić

Sve ovo što političari rade su igrokazi kojima, uz jačanje nacionalnog jedinstva, prikrivaju svoju korupciju i kriminal, ali i nesposobnost da upravljaju. Zbog toga ne treba slušati šta pričaju, već samo gledati šta rade tj. šta ne rade. Što više pričaju o nacionalnim pravima i zaštiti svog naroda to više pljačkaju taj svoj narod.

Naš najveći problem je što građani političare cijene po onome šta pričaju tj. koliko galame, a ne po tome šta su uradili i da li su išta uradili. Zato obožavaju TIk-Tok političare: Komšića, Dodika, Čovića, Bećirovića, Zukana i slične, koji samo pričaju, da ne kažem lupetaju, dok one koji rade tj. pokušavaju da nešto dogovore sa takvim političarima, neprestano kritikuju što ne rade još vieš i bolje.

Dodik ništa ne bi mogao postići da nema svoje bošnjačke pandane koji mu omogućavaju da održava predstavu živom. To što na taj način blokiraju bilo kakav prosperite njih ne zanima, bitno je samo da se lajkovi nižu i da što više ljudi sa njima traži selfi.

To što Schmidt podnosi izvještaj o BiH u UN-u je već samo po sebi sramota za BiH jer je to jasan pokazatelj koliko smo nezrela država i koliko nekvalitetne političare biramo. Umjesto da na izborima glasamo za one koji će nas voditi naprijed mi izaberemo one koji nas vraćaju u prošlost pa smo se vratili negdje na vrijeme Prvog svjetskog rata i brojimo kosti iz tog perioda, a neće se tu zaustaviti.

Glasanjem za takve poltiičare smo sami sebi skočili u usta jer takvi ništa neće uraditi za nas, a ono malo kvalitetnih poltiičara neće uspjeti ništa uraditi jer se moraju sa takvima dogovoriti.

Istaknula je kako se BiH veoma odmaknula od Daytona i od onog što je trebala biti.

Predsjednik jednog entiteta prijeti radikalnim mjerama, a NSRS donosi protuustavne zakone. To je za nas postalo uobičajeno, ali je posmatračima sa strane sigurno vrlo čudno, pa čak i suludo, to što nema skoro nikakve reakcije iz drugog entiteta, osim automatiziranih i ispraznih prijetnji dežurnih populista da će nekoga po prstima.

U suštini, odgovor je jednostavan, ovo je, ne znamo više koja po redu, prijetnja Dodika nekim vidom neposluha, bez da se ikada usudio poduzeti nešto konkretno po tom pitanju. Pored toga, očito je da se ovdje ne radi o sukobu između koalicionih partnera niti o sukob na relaciji FBIH - RS.

Ovdje se radi o sukobu između Dodika i američke adminitracije, koja mu je napokon "dohakala" i našla slabu tačku u vidu prijetnje bankama da će imati probleme ako osobama sa crne liste dozvole da imaju račune kod njih. To će dobro pogoditi te pojedince, a pogotovo kompanije. Neće više niko reći da je ponosan što je na toj listi. Vodeće pojedince će to duplo pogoditi jer će izgubiti značajnu finansijsku podršku tih kompanija.

Marić dodaje kako ovo ne bi nazvala sukobom na relaciji RS – Federacija, već je to okarakterizirala kao sukob na relaciji Dodik – američko veleposlanstvo.

“Amerikanci su napokon našli način kako pritisnuti Dodika i sve one koji mu pomažu. Mnogo njih je završilo na američkoj crnoj listi i počeli su to ismijavati jer nisu imali ni račune u SAD-u ni poslove tamo, tako da to nije imalo efekt na njih. No, sada s prijetnjama bankama da ne posluju s takvim osobama, mnogi od njih promišljaju je li dobro to što su pomagali Dodiku”, kazala je.

“Vidjeli smo i u Narodnoj skupštini da se ljudi kolebaju. Nije šala, ovo je ozbiljan problem koji pogađa ljude i označava ih za čitav život”, naglašava te dodaje kako će najviše patiti kompanije poput Integre, koje puno znače Dodiku, što Marić navodi kao glavni razlog njegovih nasilnih istupa.

Otvaranje pregovora sa BiH za EU ima simboličan značaj jer time su Rusiji pokazali da je BiH još jedan korak bliže njima, a dalje od utjecaja Rusije. Ovo je simbolična pobjeda i za BiH, posebno za vladajuću koaliciju, koja je, sa samo 1/3 promjene u odnosu na prošlu vladu, napravila pomak naprijed i dokazala da znaju nešto i uraditi, pa čak i nešto dobro za građane, a ne samo se prepucavati i prijetiti jedni drugima, čemu smo svjedočili zadnjih deset godina.

Daleko je ova koalicija od savršene i savremene, ali nemojte zavoraviti da nam je koalicija SDfA, HDZ i SNSD ukrala deset godina života, pored svega ostalog što su nam ukrali, mrcvarili nas i širili mržnju istrah. Ukradene pare bismo im nekako i oprostili, ali ukradene godine, otjerane ljude i ubijenu nadu im ne možemo i ne smijemo oprostiti.

Najveća zabluda je da su svi političari isti, ali nisu. Postoji još uvijek onih kojima je stalo do građana i koji rade u njihovom interesu, doduše vrlo mali procent, ali ih ima. Pronađite u svojoj okolini takve političare i glasajte za njih, one koji puno rade pa im ne ostaje puno vremena da se hvale, za razliku od onih koji ništa ne rade pa im ostaje dosta vremena da granaju rukama prema "neprijateljima", da letaju okolo u automobilim, kaminomima, avionima, koji se razbacuju riječima, a djela ni na vidiku.

Pogledajte specijal N1 Bosna i Hercegovina povodom odluke o otvaranju pregovora sa EU. U emisiji ćete dobit iodgovore na brojna pitanja od toga ko lobira za dobijanje pregovora, a ko protiv toga; kako stojimo u odnosu na druge države; postoje li rokovi za ispunjavanje EU uvjeta; kada ćemo ući u EU; ko je zaslužan za ovaj uspjeh, šta dalje...

Članovi saborskog Odbora za europske poslove Davor Ivo Stier iz HDZ-a i Zvonimir Troskot iz Mosta te politička analitičarka iz SarajevaIvana Marić gostovali su u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog". Govorili su o europskom putu Bosne i Hercegovine.

Skoro deset godina smo bili ukopani u mjestu po pitanju "napretka" ka EU i niko se oko toga nasekirao nije, niko nije spominjao da to znači apokalipsu za nas, a čak smo te iste stranke još jednom izabrali na izborima.

Sada, kada je nova vladajuća koalicija napokon uspjela da nas pomakne s mjesta, kada su počeli provoditi reforme, usvajati zakone, osnivati odjele za borbu protiv korupcije, sad je to pitanje života i smrti koji će označiti trenutačnu smrtnu presudu za vladajuće ako u martu ne dobijemo datum otvaranja pregovora.

Ne radi se ovdje o ukrcavanju na EU brod koji će otploviti bez nas i nikad ga nećemo moći stići, ako se sada ne ukrcamo. Ali isto tako, ako se ipak uspijemo ukrcati, neće se političari moći opustiti niti će svi naši problemi biti riješeni. To će samo označiti nastavak mukotrpnog puta usvajanja zakona, koje oni radije ne bi usvojili jer neće moći raditi šta su do sada radili. Ali će teška srca usvojiti te zakone o sukobu interesa, sudovima, javnim nabavkama... rijetki među njima zato što im je stvarno stalo da se nešto uradi, a većina zbog one milijare eura pomoći kojima nas EU mami.

Razgovarali smo i o rezultatima nove vlasti i poredili je s prethodnom. Razlika je ogromna iako je došlo do promjene samo na relaciji SDA/DF i SDP/NIP/NS. To dovoljno pokazuje koliko loš utjecaj su imale SDA i DF kao i Izetbegović i Komšić.

Ova vlast je bolja od prethodne i po tome što se ne koriste zastrašivanjem kao načinom dobijanja glasova. Ovdje trebamo izuzeti Dodikove cirkuske predstave kojima pokušava prikriti svoje poraze.

Vladajuća većina bi mogla postići dogovor i o preostalim zakonima s liste EU prioriteta i to svako iz svog razloga. Dodik jer se želi dodvoriti EU, ne bi li preko njih došao do kredita da pokrpi rupe u budžetu koje je napravio lošom politikom.

Čović će pristati na zakone jer želi da na kraju političke karijere, nadamo se, opere savjest za višegodišnje blokade. Pored toga, lakše će mu sada biti da pristane na zakone o borbi protiv korupcije i reguliranju javnih nabavki, kada se on zbrinuo.