#enivej

Da treba biti dovoljan sam sebi,

I da nije sva sreća u paru.

Drugi pak kažu da je fora sreća najsladja,

(ne mogu da vjerujem da nemam dj slovo)

Kada je dijeliš na dva.

I svi su u pravu tehnički,

Treba moći dijeliti ljubav,

Ali treba znati i da je ona u nama uvijek.

Čovjeku koliko god da treba samoće,

Godi kad imaš na koga da se nasloniš, osloniš.

Ili bar s kim da podijeliš čokoladu,

Na dan kad ti se ne bude ni sa samim sobom,

Jer sladja je kad je slatka još nekom.

Pogotovo ako tog nekog voliš.

I cijeli sam život bila takva,

Ne mogu reći za sebe da nisam neovisna,

Ne vjerujem u to.

Koliko god da sam još mala naspram ovog ogromnog svijeta oko mene,

Nisam nikad voljela zarad da ne budem sama,

Iako se vjerujem ponekad činilo tako.

Prosto sam, zaista, tako satkana.

Pomalo me boli to što zadnjih dana se kidam s mišlju da treba da se mirim da ću zauvijek ostati sama,

I što se osjećam natjeranom da odustanem od ljubavi.

Ne želim.

Jer iako volim sebe i sve ove sjajne blistave ćoškiće svemira koje vidim s ova oka dva,

Ja bih da gledam jednoga dana u horizont koji ću dijeliti u četiri oka.

Hej, pa tu se krije,

Tajna moga broja,

Četiri.

Četiri oka.

Dvoje ljudi,

Dva srca,

I četiri oka.

Gledaju skupa,

I osjete.

I ove dvije,

Četiri suze,

Što mi opet, jebiga, pobjegoše.

Više ne gledam kao išta tužno,

I ne bole.

Postale su mi prijateljice,

Čiste mi dušu i odnose bol.

Odnose sve upomene što mi pritišću dušu,

Odnose,

I oslobadjaju.

Čiste me od težine,

I svakom novom suzom,

Ja sam bliže slobodi.

Bliže sebi.

A jednoga dana,

Nadam se,

. Voljela bih.

Doći će neko kome ću reći hej,

A on će znati da je u tom hej

Svaka moja pjesma,

Svaka moja suza,

Svaki osmijeh,

Svako novo jutro,

Svaki pogled,

Sva moja težina,

Sva moja vatra,

Sav život u meni,

I sva moja volim te.

I htjet će da me uvijek čuje kako izgovaram riječ ljubav,

I znat će,

Da ma koliko god tišine bilo,

I ma koliko god svijet težak postao,

Ono što voliš sveto je,

I ono što voliš

Uvijek je na najtoplijem mjestu u srcu.

I sve je razlog za ostati,

I zagrliti još jače.

Jer onda kad ti se najviše bježi od sebe samog,

Bježiš onom koga voliš.

I jednog dana,

Imat ću gdje.

I bit će to neko

S kim ću sve,

I u četiri oka

I u ljubavi.

A do tad ću da volim da volim sebe,

I do tad,

Sve ove suze ću pustiti da teku.

Do tad,

Ja ću da si crtam krila,

I svaki novi dan negdje drugo ću da letim.

I sve ću emocije pustiti vani,

Svu svoju težinu,

Jačinu,

Strast i milinu.

I bit ću i bludnica i svetica

I sve što mi padne pod prste,

Moje je i ja ću da konzumiram

I pretočim u još tinte,

I još visina.

Pa možda se gore negdje,