Radioaktivna.

Dan prije njegovog vjenčanja, slušala sam pjesmu “Ako me ikada sretneš” , Merlinovu. U onom bunilu i nevjerici objavih je na društvenu mrežu sve sa stihom “pusti suzu daj mi znak”.Na dan vjenčanja sam se povukla u sobu i razmišljala kako sam možda ja trebala sada nervozno hodati tamo, galamiti na djeveruše, jer nisu spremne. Skrivati se od njega, jer je loša sreća vidjeti mladu u vjenčanici, prije nego što istupi pred oltar. Ali nisam ja u vjenčanici, ona je. Onda shvatim da je to možda tako i trebalo i da za sve postoji razlog. Gledam na sat i shvatim da je prije dva sata rekao da. Legla sam u krevet i pokušala da zaspim. Dolazi mi poruka sa nepoznatog broja:

Ne trudim se biti shvaćena, imam neke svoje svjetove koje potajno posjećujem i to je neka samo moja stvar.

You’re a sip of coffee first thing in the morning a continuous gulping of water after a long day You’re the bed I fall into when my bones ache and the bath that almost soothes me to sleep You’re a thunderstorm at 3am and a ray of sunshine on cold skin You’re the feeling when a favorite song comes on and the fluter my heart makes when I’m excited You’re everything a child’s laugh, even though you hate kids a preacher’s words, even though you’re without religion You’re everything Everything I hate Everything I love Everything that infuriates me to the point of tears, fills me with joy until I cry, hope in my darkest hours. You’re you. You are who I hate. You are who I want. You are who I love.