O tebi pisat ću pjesme. 🍀

Desilo se ono čega sam se bojala. Znala sam da te poslije onog zadnjeg sna, više neću sanjati. Kao da si se tada oprostio od mene. Nema te više. I ja sam pokušavala to da prihvatim, trudeći se da te više ne spominjem nikome. Mislila sam, tako ćeš se vratiti u san. Ali nije te bilo.. Nije bilo više ni stare mene, da priznam. Znam da me gledaš, pratiš i sve znaš. Vjerujem u to. Znaš i da se moj život mnogo promijenio. Na bolje. I znam da ti je drago zbog toga. Ali to nikada nije bio razlog da te zaboravim. I nisam. Znam da si se na danjašnji dan, prije mnogo godina, rodio. Pa si slijedeće godine napunio prvu godinu. Pa onda drugu, treću.. Pa 21.. Pa stao.. I od tada brojiš uvijek isti broj.. Na današnji dan, voljela bih, da se nije desilo sve što jeste. Voljela bih da si tu danas, da ti lično čestitam. Ali, ponavljam, nema te. I obzirom da se neke želje ne mogu ispuniti, moja želja bi bila onda ona u koju ću se doživotno nadati da se ispunila. Želim ti dobar život na Drugom svijetu. Vjerujem da ti je tamo dobro. Ti si moj anđeo i znam da me čuvaš odozgo. Znam i da me razumiješ u svemu. Nemoj da se ljutiš što mi je današnji dan ispunjen s tobom. Čuvaj mi se tamo. Sretan rođendan.

On, jer me voli i kad sam najgora.

Još davno mi je mama rekla, "Ne živi se od ljubavi.", kad sam je zezala kako ću uskoro da se udam. Htjela sam da vidim njenu reakciju, i ta njena rečenica mi se urezala u glavu. Znam, mama, ne živi se od ljubavi. Živi se od poštovanja, povjerenja, uzajamnog slušanja, uzajamnog truda i volje da sve bude uvijek dobro. Upravu si, mama, nema ljubav ništa s tim. Ostati možemo uz bilo koga, ali graditi budućnost sa bilo kim ne možemo. Jer, ne živi se od ljubavi, ali sve ove bitne stvari od kojih se živi, jesu putokaz za ljubav. Jeste, mama, ne živi se od ljubavi, i ja bih to rekla. Živi se od zagrljaja. Sa onim koga voliš. Taj te oživi kada umreš, sastavi te kada se slomiš, da ti snagu za dalje. Ali samo TAJ JEDAN POSEBAN, koji imaš samo sa jednom osobom. Jeste, mama, ne živi se od ljubavi. Živi se od zagrljaja.

Prepoznala sam te. Ti si onaj sa kojim bih pod golim nebom zaspala. Bez jastuka i vode. Zašuškana u tvoj zagrljaj. I sretna bih se probudila.

Neko drugi je nesebično prihvatio svaki dio mene, kao svoj. I mane i vrline pod istu ruku. Zagrlio sve moje nestašluke, sva ludila, tuge i radosti. Prihvatio me kakvu jesam, ali me ipak posmatra kao najdivnije biće. Učinio je da se u njegovim očima osjećam velikom. Neko drugi je znao kako da nacrta iskren osmijeh na ovom licu i sada svaku boru čini sretnom. Neko drugi je znao kako da me zadrži. Zato kraj njega i ostajem.

Da mi pruža sigurnost i da se s njim osjećam sigurno, čak i onda kad ni sama u sebe više nisam sigurna.. E, to je ono zbog čega je svaki moj korak naprijed uvijek bolji! Ljubav uvijek nosi sa sobom pravi smisao.

Ti mi potreba. Od onog dana kad sam shvatila da postoji neko kao ja. Do tad sam samo maštala o tome. Nisam vjerovala da ću ipak sresti nekog kao što si ti. Nekog ko je krojen baš po mojim mjerama. Ti mi smisao. Jer si unio ljepotu u moj život sa prvim korakom tu. Svemu sad daješ smisao. Ti mi ključ. Jer pronašla sam nekog ko je znao kako da otvori ovu zaključanu kutiju. Pronašao si to što si tražio, prihvatio me takvu kakva jesam. I u tom istraživanju, meni pokazao mene na neki drugi način. Neki bolji. Nisam znala za takvu sebe, dok nisam upoznala tebe. Ti mi daješ sigurnost. I sad se ne bojim da budem prava Ja, jer znam da nećeš to iskoristiti. Ti mi sad sva radost. Jer činiš svijet boljim i trudiš se da sve bolje izgleda čak i onda kad nije. Ti mi ujedno i snaga za sve loše. Jer s tobom loše postaje bolje. Ti mi neko koga sama sebi ne znam objasnit. Izgledaš mi kao neko ko je već godinama bio tu, dok sam ja bila zaključana u kutiji. I sad kad si otključao kutiju, spremna sam da i ja tebi budem isto. Ti mi potreba, da bolje nastavim. Ti mi smisao. Ti mi radost, ujedno i snaga. Sigurnost, pa koračam uspravne glave. Ti mi ključ svega.

Taj jedan koji je prihvatio svaki dio mene, koji je svjesno pristao da bude dio svega. Prigrlio svaki moj nedostatak i radovao se svemu što mene raduje. Jedan običan, a ipak poseban. Onaj koji je dao šansu mom svijetu da procvjeta i ujedno dao šansu meni, da obojim njegov svijet istim bojama. Pa od dva, zajedno napravili jedan svijet. Mali, ali samo naš. Pa sad gledam nekim drugim očima. Pričam drugim jezikom, samo on me razumije. Smijem se drugačije, to i drugi primijete. Imam nešto veliko, shvataju. Imam njega. Da shvatim koliko zapravo vrijedim. I da s njim vrijedim više. Jer imam nešto veliko, ponavljam. A zaista je velik samo onaj u čijim očima si ti velika.

Pružio mi osjećaj sigurnosti, duševni mir i puno zagrljaja. Zaista je malo potrebno za sreću. Samo je trebaš tražiti na pravom mjestu. Ja sam je našla baš tu, u njegovom zagrljaju.

Da smo se malo ranije sreli, sigurno ništa ne bi bilo ovako dobro. Neću da žalim za trenutcima prije tebe, jer ti ne bi bio tu da je bilo drugačije. Neko je to već odavno sve smislio. I možda nam ne donosi baš dobar "scenarij", ali sam Mu zahvalna što mi je dao priliku da te upoznam. Zbog tebe znam da postoji neko koga sam tražila. A dok sam te tražila ujedno sam i maštala, jer sam mislila da ne postojiš. Sad vjerujem da svako od nas naposlijetku nađe ono što traži. Ovaj put si ti našao mene, ali ja sam u tebi pronašla ono o čemu sam maštala. Sad svoju maštu držim za ruku.

Dao mi je krila, pa se često osjećam kao da koračam nebom. Vidim ga. Tu je odmah do mene. Drži me za ruku dok polako koračamo. Zajedno. Po oblacima. U nekom našem svijetu. Druga je dimenzija i ne bi vi to shvatili. Mogu vam samo pokušati dočarati. Noge vam same idu u pravcu te osobe, kao da su tako programirane. I ne možete da se ne smijete dok gledate tu osobu do vas. Samo se dešava. I koliko god da volite provoditi vrijeme s tom osobom, često odlutate dok slušate šta priča. Čujete sve, ali se kao izgubljena budala smješkate i razmišljate kako je divan dok priča o nečemu. Niste to više vi. I drugi to primijete. Učite neke nove stvari o sebi, koje niste znali ranije. Kao da budite neki novi dio sebe. Kao da konačno pronalazite dijelove koji su vam falili da budete cijeli. Ili u prevodu, kao da ste našli slagalicu koja vam je oduvijek nedostajala. Sad se samo upotpunjujemo. On moja, a ja njegova slagalica.

Uz njega se ponovo rađam. Oživljavam. I konačno počinjem da živim.

Zagrljajem mi pokloni nove atome snage, a pogledom objasni da zapravo nisam sama. Znam, imam nekog ko bi bio jak onda kada ja više ne mogu. A u isto vrijeme je tu, da me podsjeti koliko sam zapravo jaka.

Bila bih sebična, po prvi put u životu. Rekla bih svima koliko si divan. Pričala bih o tebi i psima na ulici. Trčala bih okolo, objašnjavala kako si stvarno dobar, da svi znaju. Rekla bih im sve. Smijala bih se, znali bi koliko sam sretna jer sam baš ja imala tu sreću da te upoznam, dobijem i zadržim. Ali moram biti sebična. Ako bih tako jasno i glasno pričala, neko bi to htio i pokvariti. A ja ne dam. Bit ću sebična. Čuvat ću sve za sebe. Ionako si me učio da me ne zanima šta drugi misle. Odlučila sam. Bit ću sebična i čuvat ću sve za nas. Kažu da tako sreća duže traje.

Neko novi potpuno se uselio u svaki dio mog života. Ispunio sobom svaki dio moje glave, svaku misao uljepšao i učinio da sad imam jedan lijepi, široki i iskreni osmijeh. Nije mu trebalo mnogo. Samo da bude običan, baš kao ja. Već je od ranije znao da sreću čini jedan topli zagrljaj, stisak ruke i znanje da je taj neko tu. Uz tebe i sa tobom. Zato sad oboje lakše koračamo.