“Kako možeš biti uvjeren da je nešto gotovo i da je nečemu kraj, kad je jedini razlog koji to nešto drži gotovim činjenica da se ne srećete više. Ni stvarno, ni virtualno, ni u snu. Svojim odabirom. Vlastitim moranjem. Jer da vam se evo baš sad, putovi i oči spletu na istoj lokaciji bez igdje ikog, ne lažimo se bolan, na sve bi to ličilo, osim na gotovo, osim na kraj. Davno je netko pametniji rekao da je biti jak samo jedna podvrsta kukavičluka. A i jake mi jakosti u činjenici da uspješno izbjegavaš rizična područja oko kojih se vrte njezini koraci i da, obrnuto proporcionalno, ona rukom iskusnog mađioničara ukloni sebe navrijeme, sa svakog mjesta gdje bi mogao biti ti.”