Dawns and Whirlwinds

Jer ono što se ne zače u duhu najprije, 

nego u strasti tijelu -

nikad neće izroditi 

svete povezanosti

I always able to write my way out The song always made sense to me Now I find that when I look down Every page is empty There is nothing to describe Except the moon still bright against the worrying sky I pray the trees will get their leaves soon

So tell me where to put my love Do I wait for time to do what it does I don’t know where to put my love

I pronounce your name, in this dark night, and your name sounds more distant than ever. More distant that all stars and more doleful than a calm rain.

Will I love you like then ever again? What blame has my heart? When the mist dissipates, What other passion may I expect? Will it be calm and pure?   If only my fingers could defoliate the moon!

Eto: vjetar s mora vraća nam natrag odbjegle ptice šumom krila što uče nas prolaznosti. Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni. Neka trava spasi moju nježnost. Pijesak neće me naučiti voljeti. Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me. Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu i dotaknuti usnama prah s njegove obuće? Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.

Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti jedni drugima, i ostati lijepi.

Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo cvijet koji će zadržati bezazlenost i ljubav koja neće prestati.

    Vesna Parun