studija
Studija ā Mislav BrozoviÄ
PokuÅ”avao sam pronaÄi naÄine na koji se ālutanjeā i āgradā mogu prikazati u umjetniÄkom djelu. Tada sam joÅ” radio istraživanja na temu jer nisam imao iskristaliziranu ideju o radu. Cij mi je bio pronaÄi umjetniÄki rukopis koji se ne temelji samo u kartografskom pristupu. Jedan koji je self-contained, ali i instrumentalne (tekstualne) prirode.
Krajnji medij sam vidio kao kombinaciju crteža, tekstualnog sadržaja i fotografije. Te neke teme koji razliÄiti mediji prikazuju - apstraktni crtež prostora, razlike vizualnog prisjeÄanja o vanjÅ”tini i doÄaravanje mistiÄnosti nekih heterotopija/prostora ā malo sam smanjio u važnosti. OdluÄio sam se viÅ”e bazirati na fotografiju i tekst sa kartografskim elementima. Shvatio sam da moram iÄi van ako Äu ovo napraviti dosljedno jer je puno lakÅ”e dobiti neku ideju o prostoru kada se tamo nalazim.
Situacionisti/derive
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā kompleksni naÄin poimanja prostora ā kontrolirana Å”etnja koja psiholoÅ”ki analizira prostor
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā u sebi sadrži funkcionalnu analizu prostora, namijenjen je grupnom Å”etanju koje je odreÄeno po nekom pravilu
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā sviÄaju mi se situacionistiÄke karte, premda sam svoje radio viÅ”e doslovno ā precrtavao ih od postojeÄih da kroz amaterski izgled prikažem osobnu interpretaciju tog prostora
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā svoja pravila za derive bila su arbitrarna i Äesto su se mijenjala jer prostoru nisam imao obiÄaj pristupiti na definiran naÄin
Patrick Keiller
āĀ Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā sociopolitiÄko kontekst povezan sa osobnim razmatranjima
āĀ Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā bombardiranje irskih nacionalista, boemski život, veliki mislilci (Edgar Allan Poe, Verlaine, Rimbaud, Sterne, Hogarth, Montaigne) i povjesni kontekst grada, imigracija,
āĀ Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā parkovi, spomenici, ledine i urbani centri, maleni prostori za koje se uopÄe ne bih sjetio kada pomislim na ideju grada
āĀ Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā dokumentaran pristup jest malo monoton u nekim dijelovima, ali sviÄa mi se jer ima odreÄen osobni i povijesni karakter ā iz nekog razloga me podsjeÄa na Makavajev W.R. Misteriji Organizma
Gordon Matta Clark
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā anarhitektura ā nekoriÅ”teni prostori, āvoidsā ā Fake Estates ā kupio jeftine male prostore bez ikakve upotrebe
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā FOOD ā restoran umjetnika, stvaranje umjetniÄke zajednice u Manhattanu
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā garbage wall ā spajanje uliÄnog smeÄa u beton, sliÄi psihogeografiji prostora, skulpturi koja opisuje mjesto ā Å”to je otpad nekog mjesta?
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā intervencija na neupotrebljeni prostor grada, rupe unutar stare pariÅ”ke zgrade, rupe u skladiÅ”tu, razdvajanje kuÄe napola
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā takoÄer je imao i radove koji kombiniraju elemente fotografije sa dotiÄnim kolažnim kompoziranjem (novi mediji!) uz njegove crteže ā mislim da su dobar medij za eksperimentiranje - Ā distortirani prostor u kompozicijama mi se sviÄa (viÅ”e fotografija sa poveznicom)
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā otac mu je bio nadrealist, zasigurno je nekako utjecao na njega; apstraktni crteži i rupe u prostoru
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā neke radove za mene umanjuje element gentrifikacije ā ruÅ”enje starih blokova zgrada Ā u Parizu pasivno je pomoglo tom procesu; iako je umjetnost veÄ dugo komodifirana kasnim kapitalizmom, ne sviÄa mi se akceleriranje neoliberalizma u ime āumjetnostiā.
Ā Vito Acconci
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Äesto se bavio raznim novomedijskim formatima ā performansi, videi, instalacije ukljuÄujuÄi i starije umjetniÄke tendencije (skulptura, grafika...)
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā sviÄa mi se razliÄitost vrsta njegovih radova: motivi prostora koje i sam istražujem povezujem sa velikim brojem radova o tijelu (ljubavni ugrizi, slina...)
-Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā Ā fiziÄki elementi mi se sviÄaju jer nekako odskaÄu od prostora i definiraju podražaje koje on ostvaruje
Ā Zanimljiv mi je pristup Gordon Matta Clarka u nekim kolažima. Slikao bi istu prostoriju u viÅ”e perspektiva pa spojio fotografije. Rezultat je sliÄan 360 stupanjskoj kameri, a izgleda upeÄatljivije. Koristio sam tu tehniku kako bi doÄarao Å”irok i otvoren prostor Borongajskog aerodroma.
TakoÄer sam htio spojiti neku vrstu interakcije tjelesnog u opisanom prostoru, kao Å”to je to radio Vito Acconci. Najbolji primjer toga bilo je kada me Å”ikara blizu aerodroma porezala te fiziÄki opis nekih prostora: pruga prekrivena iritirajuÄim sjemenjem trave, svoje preskakanje preko metalne ograde, svoje poimanje samog sebe kao divlje, neuredno biÄe kada sam se opet naÅ”ao u gradu. Tematika Acconcijevih radova me podsjeÄa na to jer se Äini jako naturalistiÄkom.
Keillerov London mi je blizak jer promatra prostore kroz sociopolitiÄki kontekst i spaja to sa osobnim interpretacijama naratora i njegovog ljubavnika. Prostori sadrže viÅ”e dimenzija i povezuju se viÅ”e asocijativno nego odreÄenim slijedom. SviÄa mi se takav pristup, mada sam smanjio politiÄko znaÄenje. Intimna interpretacija znaÄila mi je ovdje viÅ”e.
OdluÄio sam da zavrÅ”ni bude serija teksta, fotografija, i crtanih karti. Format āartbookaā je najpogodniji jer njime mogu nizati svoje rute i na lagan naÄin ih povezivati sa prigodnim fotografijama i kartama. Puno je jednostavnije tako prožeti svoj narativ nego ga pisati u obliku dugog posta na Tumblru. Shvatio sam da je struja svijesti jedna od najvažnijih elemenata ovakve vrste rada, a ovakav oblik je upravo savrÅ”en za tako neÅ”to.
