Gdje ljubav putuje

Ma meni su uvijek bile draže tvoje daljine od bilo čijih blizina.

Pa sad, kad si postao još dalji kao da te još više volim.

I ne mogu objasniti tu potrebu

i želju za tobom,

za tobom tako dalekim,

za tobom koji me ne voliš.

Ne bi ti to razumio,

kako je kad nekoga ne možeš imati.

Ne bi ti razumio ljubav.

Onu pravu.

Koliko si samo voljen, a voljeti ne znaš.

Kada bih pričala o pravoj ljubavi, da li bih pričala o tebi ili o njemu?

Kad sam bila mala, otprilike 6 godina,

jedino što sam vidjela su oblaci u obliku srca,

a tople ljetne kiše su mi bile najdraža stvar na svijetu,

u tajnosti bi koji pogled posvetila simpatiji i

jela bi divlje jagode koje su bile slatke kao i moja duša.

A odrasli, oni su me zbunjivali,

birali bi gorko preko slatkog 

i nikad nisam mislila da ću biti kao oni.

Nikad nisam mislila da ću zamijeniti toplo mlijeko

za boce viskija, vodke i sve žestko 

ili nevine, meke poljupce u užarene obraze za grubi seks,

kutiju najdražih bombona za crvenu kutiju cigareta.

Nikad nisam mislila da ću zamijeniti igralište,

i moju najdražu ljuljačku, gdje sam upoznala prve prijatelje, 

za zagušljive, glasne i prepune klubove.

I nikada nisam mislila da će oblaci na nebu izgubiti svoj oblik

i postati samo dio neba ili da će slatkiši postati samo hrana,

da će moja mašta izblijedjeti.

Nikad nisam mislila da ću polako gubiti taj djetinjasti sjaj u očima,

da ću se prestati radovati suncu i toplini, da će se svi ti dječji snovi 

razbiti kao igračke nad kojima sam plakala.

Kad sam bila mala, otprilike 6 godina

mislila sam da kad odrastem,

sve će biti u redu,

jagode će postati slađe,

ljetne kiše toplije,

pogledi neće više biti tajni.

I sada želim plakati,

zato što sam napokon odrasla,

ništa nije u redu,

a život uopće nije takav.

rasla sam pričajući sa cvijećem i leptirićima

umjesto sa drugim djevojčicama

šetala sam šumom

ne znajući mnogo o gradskoj buci

sirenama, zvukovima nervoznih vozača

i škripi automobila na vrelom betonu

ali znam sve o tome koliko treba čokoladi

da se istopi na istom

nisam rano naučila kretati se

na noževima i točkićima

ali su se vlati trave provlačile kroz prste

dok je bubamara šetala po mojim bosim stopalima

nisam naučila spretno držati štrik

ali sam jednog ljetnog jutra vješto namamila

majku da vidi kako se duguljasto stvorenje

uvija i sija na suncu pred našim vratima

moleći da ga dodirnem,

u potkrovlju iznad moje spavaće sobe

bio je dom za vjeverice.

ljudi su obećavali da će mi opet doći

noću, kada se mogu vidjeti svici

i repovi vjeverica, koji vise iznad vrata

doći ćemo sigurno - rekli su.

ljudi ne ispunjavaju obećanja

onako kako to priroda radi

cvijeće, leptirići i zelene šume

mi se vrate svake godine,

a ja bih večeras svjetla grada radije gledala

sa najčvršće grane koju je tata izabrao

Pogledao u oči

Po prvi put u životu

Osjetio sam mir

Sve je postalo

pa se zaljubite u jedne zelene

random snaps of my last house. In the mountains of Tennessee…

koga će Sunce ujutru probuditi

i šta će naša mama raditi

sa onom kiflom prepunom krema

ko će je pojesti

kada je jedina ti

voliš

i kome će tata sada

kupovati kukuruz

kome će kucati na vrata

da se probudi za prvu smenu

- Hajde, nema još puno!

za koga će baka

tražiti sitninu po novčaniku

jer ti baš nešto malo fali za

onu lepu ljubičastu majicu iz Zare

koja ti tako fenomenalno stoji

i koga će naša kuca sada

dočekivati na vratima mlatarajući repom

juriti po svoje igračke pa do tebe

i kome će legati kraj stopala

neumorno

iako je uporno

nesveno

guraš sa kreveta dok spavaš

i kako ćemo njoj objasniti

što te ne viđa više

kome će se onaj momak

koji nikada nije smogao hrabrosti da ti priđe

jer si mu previše lepa

sada radovati u gradu

gde će se skupljati tvoje drugarice

da tračarite, spremate se za grad, ispijate kafe

za koga će mama praviti snikers tortu

tata roštilj

baka burek

kuca veselo trčkarati

o čemu da pričamo za porodičnim ručkovima

ili kad nestane struje

kako o tebi

ako te ne bude bilo

i povrh svega

šta ću ja ako mi odeš

na neko mesto gde nikada

nikada

nikada

nikada više

ne mogu dopreti do tebe

da ti dam poklon

majicu

lančić

farmerice

uzmi bilo šta

samo nemoj da odeš

čak ni deka ne bi voleo

ovako brzo da te vidi

on te gleda i čeka da ispuniš sve ono

o čemu ste pričali

zato nemoj da se ubiješ

ni danas

ni sutra

Gentlemen👏

Sarajevo, Bosnia and Herzegovina