Crnogorka na obrani - Vlaho Bukovac

Kad sam prvi put god. 1877. vidio Salon, osjetio sam kako sam neznatan prema tim majstorima. Boljelo me, al' nijesam smalaksao. I ja ću jednog dana, ako Bog da, biti među njima! - rekoh samom sebi.

U sporazumu sa Gosparom Medom, odlučih se za Crnogorku. Ne rekoh mu kuda ciljaju moje želje jer sam se stidio svoje smjelosti. I tako počeh Crnogorku na obrani. Ćaće mi je dobavio nošnju, a studije krša i hridine učinih u šumi Fontenbloa (kasnije sam doznao da je i Čermak na taj načio izradio svoje Crnogorce).

Ukazah skicu profesoru koji reče da mi je slika bez vazduha. Tu stvar mi niko nije razjasnio, ni sudrugovi, a ni sam učitelj. Bijah na sto muka. Al' to me nije smetalo, već se, da potkrijepim svoju nakanu, još jače prihvatim posla. Po skici izradih veliku sliku i kad bijah gotov poslah ju u Salon.

Jedva dočekah jour du vernissage, a i kako ne bih kad mi je slika bila primljena. Na taj dan baš prispio i Medo Pučić, pa se nemalo začudio kad je vidio i moje djelo. Nije se nadao takvom uspjehu i odmaj me savjetovao da Crnogorku na obrani pošaljem Štrosmajeru. On će mi se sigurno odužiti novčanom pripomoći, al' to se nije dogodilo. Ni dan-danas ne znam u čijim je rukama to moje prvo umjetničko delo.

"Gdje ćeš ti nakon ovog?"

-Nakon derneka?-

"Ma jok, nakon srednje."

-A to. Ne znam, razmišljam da idem vani.-

"Šta ćeš tamo? Mislio sam da ćeš ovdje studirat."

-Nema ovdje budućnosti.-

"Budućnost se stvara, u suštini ne postoji dok je ne dosegneš."

-Kako ne postoji?-

"Lijepo, u teoriji se uzima za primjer, ali budućnost ne postoji."

- Pa kako onda ljudi govore 'u budućnosti'?-

"Kažem ti, to je teorija, kada dođe ta njihova 'budućnost', ona je već postala sadašnjost. Hoćeš li malo?"

- Neću, ne pijem ti ja. Mislim, ima to logike, nikad to ne bih tako izrazila. Pazi samo da ne prospeš. Ubit će nas Crni.-

"Neću, pazim evo. I šta kažeš, ti bi vani?"

-Da, nešto sam pričala sa dajdžom, mogla bih u Švedsku.-

"Daleko ti je to bona, još je hladno, a ti operisana od zime."

-Imaju dobre univerzitete, studirala bih na engleskom, a diploma je priznata u svijetu.-

"Znaš šta sam shvatio?"

-Molim te nemoj da naginješ tu limenku, stvarno ćeš da prospeš. Šta si shvatio?-

"Dobro, dobro. Shvatio sam da se tebi život vrti oko škole."

- Nije tačno.-

"Ma kako nije? Sad kažeš da ovdje nema budućnosti, da ideš vani da se školuješ. Hajde dobro, ali i o mjestu gdje ideš znaš samo detalje vezane za školovanje. Popusti malo, nije to dobro."

- A šta trebam? Da ne dotaknem knjigu, da se mučim cijeli život?-

"Ima ljudi koji knjige očima vidjeli nisu, a žive bolje od nekog akademika. Nije ni sve u knjizi, moja ti."

- Pa dobro, ali edukacija je jednako bitna kao i sve ostalo u životu.-

"I ti bi svom djetetu radije pričala o tome kako si išla u drugu državu da se školuješ? Ja bih svojima da sam se kačio na tramvaj."

-To baš i nije dobar primjer.-

"Ništa što je zabavno mladosti nije dobar primjer. Nemoj da mi dodaješ da su tebi knjige zabavne."

-Taman sam to krenula reći. Ne znam, želim sigurnu budućnost.-

"I ja želim sigurnog jednoroga sutra kad se probudim. Ali, ne znam da li ću se probuditi. U tome je caka, draga moja. Živiš u teoriji, u zamišljenom svijetu koji ti je daleko, a zapostavljaš vrijeme u kojem se nalaziš. Eto, kako ti znaš da ćeš se sutra probudit?"

- Bože sačuvaj, slušaj ga šta priča.-

"... ali ne griješim."

- Ne znam da li ću se sutra probuditi.-

"Eto, sad vidi šta ima oko tebe."

-Kako misliš?-

"Mislim da se okreneš, vidiš gdje se nalaziš, s kim si, budeš zahvalna na tome. Život je mnogo manje od onoga kako ga ti vidiš."

- Vidim to pivo, praznu limenku zapravo, eno iza roštilja nismo sklonili smeće, vidi i čaše su ostale vani..-

"Joj nje, ne to. Logiko moja. Vidi, cijelo Sarajevo pred tobom, k'o na dlanu. Gledaj gore, ni oblačka, sve se zvijezde zaredale. Udahnut zrak baš ne možeš, taman sam zapalio, opet ćeš se žalit na duhan. Unutra je najmanje deset osoba koje voliš i koje te vole. Nije ni hladno, taman."

- A šta ću ja od toga?-

"A šta ćeš i od škole?"

-Zaposlit se, kupit stan, još se školovati, dolaziti svojima i tako.-

"Ništa porodica, ljubav i to?"

- Nije to za mene.-

"Što, ne uči se u školi o tome?"

- Ma daj.-

"Ozbiljno te pitam. Kakva bi ti žena bila, pa to su priče."

-Kako znaš, boga ti?-

"Ne znam."

- Pa što onda govoriš, ako ne znaš.-

"Volio bih saznat.."

"Nemoj da se smiješ, ozbiljan sam bio."

- Nemoj da se zezaš sa mnom.-

"Ne zezam, mrtav ozbiljan, vidiš da se ne smijem. Sad bih te ženio, al ne rade matičari u dva ujutro. A i ti bi u Švedsku.. "

- Ne maši tom cigarom. Ma zezaš ti mene, al' dobro.-

"Neću, izvini. Joj nje, kažem ti fino da bih te ženio, ona misli da se zezam."

-Otkad to?-

"Otkako smo sjedili kod Veda, na Vracama, onda na terasi. Sjećaš se?"

- Tad smo se upoznali?-

"Upravo."

-I što ranije ne reče?-

"Šta ja znam, nisi mi se činila nešto zainteresovana."

- Ne gledaj me tako, boga ti. Kako znaš da nisam?-

"A jadna, kako ću te gledat? Ne znam ni to, reci mi sad. Jesi li?"

-Možda.-

"E jebalo te to možda. Jesi ili nisi, nedjelja je sutra, možda imaju još koji termin ako je odgovor da."

-Jesam.-

"Znači da zovem Indiru ujutro da pitam?"

-A šta ćemo sa Švedskom?-

"Neće Švedska negdje, ti ako mi sad odeš, ja bolju naći neću."

-Kako znaš da nećeš?-

"Ne želim da znam. Ti si sve što mi treba. I ako će ovaj nas razgovor biti posljednje što ću doživjet, ne moram se ni budit sutra. Ljepše mi život ne bi mogao završit."

-Ti si budala.-

"Al' me voliš."

-The Song of Achiles

— Albert Camus, Letters