fosfor i žar

I ne izuvaj se kada staneš na prag, naši smo

prepoznaću te po slikama

ili duši, valjda

Sjedi da proćaskamo — pričaj mi o Dostojevskom i petrogradskim noćima hladnim,

rekli su mi da voliš daleke pisce

I molim te pomeni taj čuveni limun sa četvrtoga sprata, na južnoj terasi

Što je krasi kao sunce žut, da otjeramo zimu

Rekli su mi da ti je bio drag

Svrati ponekad, sigurno se i nomadi zažele kuće

Četiri zida i tijelo, sad već tuđe

Reci mi, koja je adresa onih koji su otišli?

bljesak iskre, kamen o kamen

Hepo kocka, na mog oca

goropad, neman, neizdrž

sabijaj, sagori, eksplodiraj

upali motor, guraj klip

ruši, lomi, demoliraj

šumski požar — isti tip

vidiš li isti žar u mojim očima?

krv s benzinom, visoki oktani

erupcija što u Etni čuči

ćuti, tiše i onda plani

ko te bijesu bolje uči

nego tata, dva metra drva za potpalu?