Znaš, gledao sam kako odlaziš na mjesta na koja sam trebao da te vodim držeći te za ruku. Sama. Hodala si dugo, i koračala snažno, kao da si željela da prekriješ svaki trag koji je ostajao za tobom. Bila je zima, i bilo je strašno hladno. Na ruku, koja je bila namjenjena meni nisi stavila rukavicu. Iako su ti prsti već uveliko bili promrzli. U bujici svojih misli vjerovatno to nisi ni osjetila. Tvoj pogled se gubio negdje u daljini. Kao da si koračala napamet. Zaželio sam da na trenutak provirim u tvoje misli. Pitao sam se kuda zapravo lutaš tako sama, promrzla, u ovoj januarskoj noći. Kome ideš, i od koga bježiš. Pitao sam se, da li bar nekada poželiš da se vratiš u utočište koje si davno pronašla u meni. Znaš, poželio sam da zakucaš na ona ista vrata, koje sam ti one noći tako snažno zatvorio. Ti zapravo i ne bi trebala da kucaš, jer od one večeri ta vrata držim odškrinuta, ako navratiš…Ali ti ne navračaš. Ne želiš ni da proviriš. Tako izgubljena u noći, tako sama koračaš negdje. Negdje gdje nisam ja. I to me boli. Boli, možda podjednako, kao što je tebe zaboljelo one noći. Nije bilo potrebe ništa da kažeš, shvatio sam. Naučila si da odeš od onih, koji su odavno od tebe otišli. Ti, koja si bila jedna od najvećih boraca koje sam poznavao, prestala si da se boriš. Prestala si da se boriš za mene. To me uništilo. Nisam mogao da gledam borca kako se ne bori. Nisam mogao da gledam tebe. Onakvu, kakva si postala zbog mene. Vodiš bitke sa sobom, u sebi. Zbog mene. A znaš, ja ne mogu da podnesem ovu tišinu od tebe. Naučio sam da budeš najglasnija, uvijek. Tišina će me ubiti, baš kao one noći što sam ja ubio tebe.Izgubila si bitku, ali ja sam izgubio rat.
areudirty
ellievsbear
theartofmadeline
prguitarman
yousharknotpass
