uvijek stare rane bole

to you and especially...

to anyone who doesn’t have a home to go to,

to anyone who couldn’t afford presents,

to anyone who is missing a loved one,

to anyone who wishes they had more to be thankful for,

to anyone who feels completely alone,

to anyone who doesn’t know how to feel on the holidays.

Pa mi smo pisali

Dok nam se oči same ne zatvore

Nastavljali sve to

Ujutru čim ustanemo

I tako svaki dan

Zato sada

Ne znam ni kad ležeš

Ni kada se budiš

Jer ipak

Znali smo oboje

Da će kraj jednom doći

vječito nekog ili nešto čekamo..

..a ja sam mrzila čekati.

sam znaš koliko psujem ako neko kasni, ako nekog moram čekati i 5 minuta.

ali, dovraga, tebe bih ako treba čekala čitav život..

Slučajno

Kada ostaneš sam

Poželiš da mi se javiš

Nemoj

Odustani od toga

Nema potrebe da tačku pretvaramo u zarez

Nemoj da mi dolivaš sol na ranu samo zato što ti je dosadno

Mi, poslije svega, ne možemo da budemo isti kao na početku.

Sve je to tako trebalo da bude.

I zato

Nemoj više da me zoveš,