#znamo

Svatko bi

da se piše o njemu,

ma kako ružno

ili bajkovito

to bilo.

On ne zna

da ja pišem o njemu,

da ostavljam otisak

u vremenu,

da je vječan

u rimama.

Ne znam ga.

Znam kako izgleda

u mojoj glavi,

kako zvuči

dok razgovara

sa mnom,

koja ne izgleda ništa kao

ona kojoj ta glava pripada.

Ne znamo se,

ali možda se saznamo.

Bolje ne,

neka živi u mojoj glavi

kao nedovršena misao,

vodeći razgovore

sa onom čija glava

ih je oboje izmislila,

stvarne,

ali fikcijske,