Bakir Izetbegović je ostavku na mjesto predsjednika stranke trebao podnijeti odmah nakon što je na izborima izgubio u utrci za člana Predsjedništva BiH, ali i nakon činjenice da su sve stranke, osim DF-a, odbile da sa SDA prave vlast i to zbog nepovjerenja prema Izetbegoviću, koji ih je više puta prevario i slagao. Umjesto da stranku pokuša spasiti time što bi upravljanje prepustio nekome ko bi to znao bolje raditi, on je odlučio da SDA, stranku za koju tvrdi da ju je naslijedio od oca, povuče sa sobom na dno.
Razgovarali smo i o rezultatima nove vlasti i poredili je s prethodnom. Razlika je ogromna iako je došlo do promjene samo na relaciji SDA/DF i SDP/NIP/NS. To dovoljno pokazuje koliko loš utjecaj su imale SDA i DF kao i Izetbegović i Komšić.
Ova vlast je bolja od prethodne i po tome što se ne koriste zastrašivanjem kao načinom dobijanja glasova. Ovdje trebamo izuzeti Dodikove cirkuske predstave kojima pokušava prikriti svoje poraze.
Vladajuća većina bi mogla postići dogovor i o preostalim zakonima s liste EU prioriteta i to svako iz svog razloga. Dodik jer se želi dodvoriti EU, ne bi li preko njih došao do kredita da pokrpi rupe u budžetu koje je napravio lošom politikom.
Čović će pristati na zakone jer želi da na kraju političke karijere, nadamo se, opere savjest za višegodišnje blokade. Pored toga, lakše će mu sada biti da pristane na zakone o borbi protiv korupcije i reguliranju javnih nabavki, kada se on zbrinuo.
Trojka će zakone usvojiti jer moraju pokazati da su bolji od drugih i jer se kod njih čak primijeti briga za građane, to je onaj osjećaj koji smo zaboravili da postoji kod političara.
