"Onaj koga si izgubio nije naprosto odsutan, on je negativno prisutan, prisutan kao snazno osjećanje praznine, manjka, uskraćenosti."

"Kako se samoća može pojačati, je li to uopće logički moguće? Sam si kad nemaš nikoga svog u blizini, može li se dakle odsustvo, to jest ne-imanje, pojačati i uvećati? Logički ili bar matematički može, od nule se ide dalje u negativne brojeve, u kojima manjak može rasti do u beskonačnost. Je li to kod njega slučaj, je li on već među negativnim brojevima? Samoća jednog čovjeka se recimo pojačala i upotpunila kad je on počeo stvarno osjećati sve one koje je izgubio: ne radi se tu o tome da on nikoga nema, nego o tome da je on nekoga izgubio. A onaj koga si izgubio nije naprosto odsutan, on je negativno prisutan, prisutan kao snazno osjećanje praznine, manjka, uskraćenosti. Sve gubitke koje je pretrpio taj čovjek osjeća stvarno i konkretno, kao svoju kožu i nokte, preko tog osjećanja je njegova samo porasla i upotpunila se.