#romanski

A sad krećem s pričom o putu do Brijuna i uživanjem na Brijunima. Povod dolaska bila je fotografska radionica Marka Vrdoljaka. Nakon skoro cjelodnevnog opuštenog putovanja prema Puli po staroj cesti i obilasku nekih, nama koji smo putovali i za vrijeme kad Hrvatska nije prošarana autoputovima, bitnih mjesta za stajanje. Prvo stajalište bio je motel na Dobri u Jarče Polju, nekad obavezno stajalište uz kristalno čistu Dobru gdje smo popili kavu i pogostili se „hemendegsima“. Samo desetak minuta nakon što smo nastavili vožnju, stali smo u Severinu na Kupi, obaveznom stajalištu autobusa na relaciji Zagreb-Rijeka, gdje smo posjetili ruševine dvorca Zrinskih Frankopana. To je, nažalost, tek još jedan dvorac koji čeka svoj trenutak obnove ili…

Krećemo dalje i dolazimo do područja Fužina. Srce nam se stišće od strahote koju je ledena kiša ove zime učinila šumama Gorskog Kotara. U jednom mi se trenutku činilo kao da sam u nekoj igri strave i užasa, gdje je nekakva ogromna letjelica pokosila sve drveće na nekih tri do četiri metra visine.

Nakon stanke i kave na vratima Jadrana, silazimo kroz Opatiju uz more prema Labinu i Puli. Negdje pred samu Pulu odlučimo stati na klopu i nailazimo na odličnu konobu „Rišpet“ u Manjadvorcima. Klopa izvrsna, Biska izvrsna, a mi siti i zadovoljni nastavljamo dalje. 

Nakon gotovo cjelodnevnog putovanja, dolazimo u Fažanu i brodom prelazimo na Brijune gdje počinje prava storija. Nakon raskošne večere odlazimo u prvu noćnu šetnju po okolici hotela i uživamo u mirisima obalnog bilja. Tu sam već polako shvaćao da smo na posebnom mjestu. A koliko posebnom, to će pokazati sljedeća tri dana.

Jutro, buđenje, doručak (da, za klopu ću morati odvojit cijelo jedno poglavlje, pa o tom potom), okupljanje sudionika i polazak prema Malom Brijunu kojeg je u javnosti ponajviše istaknulo Kazalište „Ulysses“ Rade Šerbedžije i njegove predstave u Fort Minoru.

Utvrda Fort Minor sagrađena je krajem 19. stoljeća i bila je najzapadnija točka obrane Austro-Ugarske monarhije te je mogla primiti 12 časnika i 530 vojnika. Utvrda se prostire na površini od 15.750 m2, a štitilo ju je 20 topova velikog dometa. Cijelo smo jutro švrljali hodnicima Minora i pokušavali si zamisliti kako je to izgledalo i kako se ovdje živjelo prije stotinjak godina. Danas, nažalost, osim predstava, ovdje nema zbivanja i sama utvrda prepuštena je vremenu i prirodi da od nje napravi svojevrsni spomenik tog doba. Na Velikom Brijunu je i tvrđava Tegetthoff koju sam ovaj put preskočio, pa je to tek jedan od izgovora da se vratim na Brijune. Imali smo dojavu da je divlja svinja preplivala iz Fažane na Mali Brijun, no nismo je uspjeli vidjeti. No zato smo vidjeli galebove, gomile galebova.

Vratili smo s e na Veliki Brijun i u popodnevnim satima krenuli u prvu šetnju tijekom koje smo se divili staroj maslini /Lat. Olea eurpea mill./

„Stara maslina jedno je od najstarijih stabala maslina na Mediteranu; to potvrđuje istraživanje provedeno na uzorku drva stare masline, a istraživanje je izvršeno na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, 60-ih godina prošloga stoljeća. Metodom karbonske analize (upotrebom radioaktivnog izotopa ugljika C14 na uzorku komada drva iz korjenova vrata debla masline) ustanovljena je starost od oko 1600 godina.“ –izvor web-stranica Nacionalnog parka Brijuni

Nakon masline stali smo pred drvoredom koji je fotografiran sigurno par milijuna puta. I ja sam na njega potrošio pola kartice, a jednu mi je fotografiju tog drvoreda uljepšala plaha srna koja ga je presjekla u trku. Nakon toga obišli smo zaljev Verige gdje se nalaze ostaci rimske vile s toplicama i kupeljima. Šetnjom do vidikovca kroz prekrasne proplanke divili smo se arhitekturi parka koju je postavio Alojz Čufar (Zuffar), (1852.-1907.) – šumarski stručnjak, a nastavio ga je uređivati Tito svojim idejama i vizijom uz svestranu pomoć jelena i ostale divljači na otoku. Drveća su ošišana na visini od dva metra i daju jedan poseban oblik svakom stablu.

Ujutro drugoga dana odlazimo na drugi kraj otoka. Prvo smo obišli Bizantski Kastrum gdje nas je i Sunce počastilo svojim prisustvom. Ovdje bih mogao ostati danima i proučavati tlocrte, fotkati teksture i igrati se geometrijskim linijama uklopljenima u prirodu. Nakon Kastruma obišli smo Saline, mali ornitološki rezervat nastao na staroj solani, koji je zabranjen za javnost. Ta činjenica, ali i sama priroda, dala nam je jedan poseban ugođaj. Mirnoća i tišina, mekoća puteva i isprepletenost makije, tamarisa, lovora, šaša, bambusa i raznog drugog bilja omamljuje i smiruje. Nažalost, unatoč tome što smo nastojali biti tihi, nismo uspjeli vidjeti posebne primjerke ptica.

Nakon Salina odlazimo na dio otoka gdje smo vidjeli stare topovske baterije u raznim stanjima. Jedna je bila čitava, druga napola čitava, a od treće je ostala samo hrpa čelika i željeza.

Saline

Nakon toga se zaustavljamo na Poučnoj stazi Zelenikovac, dugoj oko kilometra koja je interesantna i nakrcana podacima, pa tako možemo vidjeti valne brazde, otiske dinosaurusa, ostatke kažuna.

Popodne smo se prvo prošetali po Mediteranskom vrtu, uživali u raznobojnom cvijeću, pa smo preko livade gdje Tito prespavao noć naišli na staklenu piramidu okruženu visokim stablima. Malo dalje nalazi se fazanerija gdje možete upoznati Kokija, kakadua starog pedesetak godina kojeg je Tito podario svojoj unuci Saši. Koki je danas, kao i nekada, zaštitni znak Brijuna, pa je ljeti premješten bliže hotelu da može pozdravljati znatiželjne goste. Pričljiv je to momak, zna reći „Tito“, „Kako si“, „Koki“ i tu i tamo opali koju psovku koju neću navoditi. Posjetite ga i uvjerite se sami J

Nakon toga spustili smo se na golf-terene i opet se oduševili florom jer nam je fauna uspjela uteći. Bez brige, ako niste te sreće da uživo susretnete sve životinje i životinjice, na raspolaganju vam je muzej prepariranih životinja koje je Broz dobio na dar, a iznad njega je i muzej o Titu s fotografijama svih poznatih ljudi koji su posjetili Brijune za vladavine Maršala.

Od golf-terena preko mostića i ribnjaka dolazimo do moćnih vila koje su, nažalost, ili djelomično uređene ili zapuštene. Vraćamo se u hotel, iscrpljeni nakon drugog dana lutanja po otoku.

Treći dan, polazak u beskrajno zabavnim električnim autićima do Kupelwieserova mira, obiteljske grobnice, a od tamo prvo do ruševina trobridne Crkve Svete Marije , pa preko golf-terena do Safarija. Sa Safarijem završavam ovu priču o Brijunima. Najpoznatija stanovnica otoka danas, uz kakadua Kokija, jest i tužna slonica Lanka koju je Tito dobio od Indire Gandhi. Stigla je davno na Brijune sa slonom Sonyjem, no on je nedavno uginuo. Zoo park je, naravno, zanimljiv jer ondje možete izbliza vidjeti zebre, bježati od pomahnitalih jaraca i paziti se da vas noj ne čvakne. Ha, sad ispada kao da je u Safari parku opasno, no nije. Silno je zanimljivo i zabavno. Na obali Safarija nalazi se kip dinosaura i njegovih otisaka u stijeni, tragova tih pradavnih stvorenja na otoku.

Na kraju, obećano poglavlje o hrani u hotelu na Brijunima. Iako hotel ima tri zvjezdice, njegova kuhinja govori o ekskluzivnosti ponude. Nijedan dan nismo našli nikakvu zamjerku ni predjelu ni glavnom jelu, a bogme ni desertu J. Naše je nepce uživalo u raznim hladnim salatama, ribama, rižotu s plodovima mora, gulašima, tjestenini s tartufima, voćnim kolačima, kremama s voćnim preljevima u čašicama... Ma, divota!

Došao je trenutak da napustimo Brijune. Moram priznati, iako sam godinama bio nezainteresiran za to otočje, postao sam ovisan o toj ljepoti da već danima smišljam način kako da ih ponovno posjetim.

Ako niste bili na Brijunima a imate priliku, uhvatite je objeručke i uživajte u još jednom rajskom dijelu Hrvatske koji čeka da ga posjetite.

Malo više fotografija 

Graz ima i slovensko i hrvatsko ime, Gradac odnosno Gradec. Graz je drugi po veličini grad u Austriji i ima 250.000 tisuća stanovnika, od kojih je oko 5000 Hrvata. Dolazio sam godinama u Graz, jedno vrijeme po kavu, rižu i Milku, a kasnije po planinarsku opremu i filmove za fotoaparat u Metro, pa sam onda skoro jedno desetljeće dolazio službeno bar jednom mjesečno. No tek prije desetak godina stao sam i prošetao središtem Graza. Tada je Graz bio centar kulture Europe , Kulturstadt 2003. Te je godine završen i „svemirski brod“ u srcu Graza, muzej moderne umjetnosti, koji je onda, a i sada privlači, a neke zgražava svojom arhitekturom i posebnošću u samom centru pitomog Graza. Tom je prilikom američki arhitekt Vito Acconci dizajnirao otok na Muri, Murinsel, s igralištem, kavanom i kazalištem.

Graz je povijesno isprepleten s našim krajevima. Od samih početaka taj sjeverni dio Gradečkog polja bio je nastanjen Slavenima, a tek kasnije su se onamo nastanili Nijemci iz Bavarske pa se kroz povijest zvao i Bayrisch-Grätz. Bio je i prijestolnica u habsburško doba, iz njega se vladalo vojnom krajinom i pokrajinom Slavonijom, ali i utvrdama Varaždinom, Koprivnicom, Križevcima i Ivanićem. Poslije drugog svjetskog rata Graz se razvojem obrtništva i industrije pretvara u prometno središte. Danas Graz najviše zarađuje od turizma, iako je i dalje snažno trgovačko središte i ima jaku autoindustriju. Najvjerojatnije i vaš automobil sadrži dio koji je došao iz tvornice Magna Steyr iz Graza. Negdje sam čuo priču ili sam pročitao da je iz te tvornice potekao ogroman broj patenata koji se koristi u autoindustriji. Graz je poznat po svojim sajmovima i njima privlači turiste. A ako ste već na došli na neki sajam, posjetite stadion Arnold Schwarzenegger, nazvan po možda najpoznatijem Štajercu rođenom u okolici Graza.

Jedan podatak koji možda niste znali o Grazu jest da je to i sveučilišni grad, ima šest sveučilišta s oko 50.000 studenata, a 80% njih su stranci.

No vratimo se znamenitostima Graza. Samo središte grada vrlo je simpatično, sadrži gomilu galerija, muzeja i sličnih umjetničkih ustanova te očarava prekrasnim i interesantnim fasadama u raznim bojama. Prošećite do Mure, obavezno zaustavljanje na već spomenutom umjetnom otoku, pa obiđite izvana i iznutra muzej moderne umjetnosti. Naravno da je obavezna i šetnja na Schlossberg. Predlažem uspinjanje uspinjačom i hodanje, a spuštanje liftom u stijeni. Na bregu je krasan pogled na grad te Uhrturm koji je jedan od simbola samoga grada. Tu se nalazi i dvorac Egenberg koji je pod UNESCO-vom zaštitom.

Kad se spustite u centar prođite kroz zgradu štajerskog parlamenta, prošećite botaničkim vrtom, razgledajte crkvu Srca Isusovog koja je neogotičkog stila s tornjem od 109 metara koji je treći po visini u Austriji.

I na kraju na glavnom trgu probajte njihove kobasičke, nemojte se prekasno odlučiti nešto pojesti jer se štandovi zatvaraju u 20 h.

Ako više ne dolazite u Graz zbog šopinga, preporučujem ga kao turističko odredište. Doduše, fotografi će zasigurno odlaziti na fotosajam. Graz je proglašen i UNESCO-vim gradom dizajna, uvijek je pun događanja, dobrih koncerata, izložbi…