‘’ Nikada ti nisam rekla da svijet ne prestaje tamo gdje se nebo spaja sa krajem,nisam ti rekla da svijett ne prestaje, da je veliki onoliko koliko ocima vidimo i ono sto je nevidljivo.Nikada ti nisam pokazala kako se vjetar moze vezati u oblake i kako se suncem moze prevariti daljina izmedju ljudi. Nisam ti rekla da me ponekad nebo probudi u noci i kisa donese tvoj sapat na moje prozore. Nisam ti pokazala rijeci koje sam sakrila u spomenar svoje duse. Velike su to rijeci..Nisi shvatila da sam se godinama borila za minut tvog dlana na mom licu? Nisam ti uspjela pokazati sve svoje snove i nisam ti dokazala da zajedno mozemo sve...bas sve.Nisam ti rekla ni to da na nebu mozemo ostaviti trag svojih dlanova i da nam sija umesto zvjezda koje ce da nam pokazu put do same vjecnosti. Nisam ti nikada rekla da zalim sto te nisam upoznala ranije...da se ova ljubav nije zavrsila nikada,da je samo prekinulo vrijeme koje je vec proslo.Nista ja tebi nisam rekla sto sam htjela. Nisam uspjela da ti kazem...i mozda nikada i necu. ‘’
