#politicari

Neverbalna komunikacija ostavlja jači utisak od reči. Većina političara prolazi obuku “poželjnih” poza i izraza lica da bi stekli simpatije u narodu. Gestovi i mimika igraju ključnu ulogu u svakom javnom nastupu…

Govorite tiho, govorite polako i ne mnogo. Ako primenite recept glumca i reditelja Džona Vejna, računajte na siguran uspeh u komunikaciji. Stručnjaci, međutim, podsećaju da nas govor…

„Politarian” je osoba koja ne konzumira politiku

Umjetnik sa Bliskog Istoka Saint Hoax predstavio je projekat „Politarian” kojim želi da skrene pažnju na način na koji ljudi biraju vodeće političare.

Politarian, kako autor objašnjava na svom sajtu,  je osoba koja ne konzumira politiku iz moralnih, religioznih ili zdravstvenih razloga. Politarian, po njemu, može biti i osoba koja isključuje politiku iz svakodnevne upotrebe zbog dijete – „neću da…

Koliko teških koraka bakica, nana i dedica iz mog komšiluka krenulo je jutros zorom ranom put biračkog mjesta. I idu oni tako i šute, nikome ne govore za koga će glasati, oni znaju, oni su spremni i za tili čas završiše svoju građansku dužnost. Možda se navikli na dvije decenije neimaštine pa im svejedno ili su svjesni da promjene neće biti pa čemu sekiracija uopšte?

Iza podneva, dok još uvijek sunce sija punim žarom, kao i sav normalan mlađi svijet krećem put biračkog mjesta i ja. Ovaj put sama sa sobom se svađam, misli se roje, postajem čangrizava, neraspoložena i povrh svega zaista umorna od svega. Ulazim na biračko mjesto, uzimam papire (i ovaj put čitavu gomilu) i sjedam u kabinu. Sjedim i gledam, okrećem i vrtim, rijetko mi se desi, ali ostajem bez teksta. Ma kome i da govorim, imam svoju privatnost iza ove kutije, pa treba u tišini da upišem iksić u kockicu pored imena ljudi čija mi se lica sa bandera osmjehuju sedmicama, a od kojih mi se želudac okreće.

Možda mi i ne bi izazvali taj osjećaj da ih poznajem lično, barem neke od njih, možda su normalni porodični ljudi, možda i oni imaju djecu, možda imaju majku, oca....ali nažalost nije mi ni važno. Uglavnom su to likovi sa istim etiketama onih koji su nas i doveli do ovog stanja. Kažu ima i novih - zar ima? Gotovo kao da su ih klonirali pa svi liče jedan na drugog.

Nosili su prije nekoliko dana pakete lično na vrata potencijalnih glasača, zapošljavali ih na određeno vrijeme, davali gladnom narodu malo sreće na kašiku...

Gledam i ispunjavam i ja svoju građansku dužnost.

Sjećam se daleke 96. i izbora od kojih se očekivalo mnogo, a dobilo gotovo ništa. Rame uz rame sa posmatračima iz OSCE-a gledah kako BIH nastavlja da tone.

U godinama koje su slijedile nije se bitno mijenjalo ništa, a zapravo je postajalo samo gore. Država je klonula duhom, izgubila moć, izgubila vrijednost, izgubila status, izgubila sve što se izgubiti moglo, a i dobila je nešto .. Dobila je nove dugove, dobila je Izvještaj EK o napretku na putu ka EU - a on glasi: "razočaravajuće".

I ove 2014. ponavljamo utvrđeno gradivo - na izborima biramo "bolje sutra", a zapravo ostajemo u "lošem jučer".

Uz osude onih koji su, kako tvrde,  bolje poznavali sistem stare Yugoslavije,  i uz podršku manjeg broja onih koji su uživali u svakom danu tih godina, mogu da kažem - Tito, ustani i povedi neke sa sobom.