#ostrozac

paaaaa…🤯

Tvrđava Ostrožac. Koncert. Dino Merlin. Očekujem čovjeka, pjevača, klasičnu ''zvijezdu'', a na binu izlazi čarobnjak. Bivamo svjedoci magije. Svjedoci umjetnosti, pravih vrijednosti, optimizma i ljepote. Svega onog što u svakodnevnoj rutini zaboravljamo i stavljamo u drugi plan. Svuda u zraku pršti emocija. Oko sebe gledam hiljade života. Hiljade postojanja. Hiljade izraza lica. Hiljade drugačijih priča. Parovi se grle i stihovima izgovaraju ljubav, neki samo slušaju i dive se trenutku, neki se sjećaju. Sjećaju se nekog svog, srcu dragog, dok suze polako klize, neočekivano. Niko ih i ne zaustavlja, svi smo, naprosto, prepušteni toj magiji. Tom čarobnjaku koji nas svojom izvedbom odvodi u neki drugi, nepoznat  svijet. Negdje gdje sami ne možemo. Ne znamo. Na trenutke sam se, u gomili ljudi, osjećala kao da sam sama. Sama na svijetu. Osjetila sam mir i spokoj. Prisjetila sam se i ja. Podigla ruku visoko i zapjevala ''ti budi daleko, ti samo budi daleko.'' Ipak, čarobnjak me demantovao, pa zapjevao NEDOSTAJEŠ. I tada sam shvatila. Mjesec je te večeri zaličio na tvoje lice. Ili sam ga ja tako vidjela. Čini se da je svako u mjesecu iznad tvrđave vidio lice nekog svog, svoje tihe patnje. I najveće ljubavi. Ili najveće tuge. U dosta slučajeva oboje istovremeno. I jesi. Nedostajao si. Da ti kažem da te volim. Bila sam spremna za to, onakva obuzeta emocijama. Bila sam spremna da te pogledam u oči i izgovorim ljubav. Ipak, pogledah u nebo. Izustih tiho ''volim te povjeruj srcu mom...''. Ko zna, možda je u tom trenutku jeza prošla tvojim tijelom. Možda si osjetio. Možda uvijek osjećaš. Toliko sam htjela znati gdje si u tom trenutku, u trenutku kad i zrak miriše na tebe, na nas. Na one nekadašnje nas. Ustuknula sam shvativši da i dalje ne prolazi. Da si ti i dalje nekako tu, blizu, na jedan uzdah, na jedan osmijeh od mene. Tu si i kad nisi. Htio to ili ne. I ne krivim te, sama sam birala. Sama sam svoju sudbinu pisala. Ne krivim te što se u momentu osvrnem i shvatim da je sve laž. ''Sve je laž osim smrti.'' Slažem se. Osim smrti i osim večeri pod vedrim nebom u zidinama tvrđave Ostrožac. Večeri kad sam rekla da te volim. Tiho, bešćutno.

me in bosnia this summer

ostrozač castle, bosnia

Bref dans la foulée on a rendu la voiture de location à Zagreb et pris l'avion le lendemain pour retourner à nos boulots respectifs. Pour conclure, je dirai que la Croatie était vraiment magnifique, mais que la Bosnie était plus intéressant et dépaysant à visiter !

impressive look on the surrounding. Ostrozac, Bosnia.

Woman statue. Ostrozac, Bosnia.

Inside of one of the most beautiful castles I've ever seen. Ostrozac, Bosnia