Aug 16, 2020
Nedavno
Prosla sam ulicom pokraj zeljezne kapije, Jednom, sto i jednom, Istom ulicom kojom si ti davno setala, Mramornim stepenicama, Odjekujucim hodnicima, Obavijena uspavanim pogledima koji nekada slikase tvoj svijet.
Stajala sam mirno na cosku prekoputa, Udisuci zrak i zvukove zime, Pretapajuci tudje rijeci u korake, Polako, kao sto zamisljah i tvoje price.
Velike zgrade meni izgledase male, Trgovi cvijeca skrivase slatke tajne, Stiteci carobno prisjecanje.
Pasazom pa kaldrmom se provukoh krisom, Uz zamisljeni ritam tvojih drvenih potpetica, Kroz tunele, parkove i Kamenita Vrata, Od muzeja, stare crkve do katedrale, Oci kao nebo najvecih visina, Izgubise se izmedju Kaptola i Grica.
