#klasika

Pričaj samnom, vodi me daleko od delirija

Možda bolje da si kilometrima daleko,

Da svaki osjećaj i ljubav atrofira putem

U homogenu smjesu praznih lijepih riječi.

Bolje tako nego da varamo Boga i sistem.

U tvom uhu šetjan se smije, a mene vrag vodi za ruku

Sve to vidim u snovima, bolje onda da i ne sanjamo

Jer oboje ćemo dobiti dijagnozu traumatizma.

Zato diši dok ljeto traje, jesen uvijek dođe nakon

A do zime, vidimo se na pola putu kod apatije.

Samo jedan događaj nas dijeli od putovnice za pakao

Gdje nas čekaju božanstva sa svojom osudom.

Zato pravimo se da uspomena nemamo,

Da rečeno nije rečeno, da taj dan nije postojao