Blokada parlamenta: Šta želi opozicija u Republici Srpskoj?
Nisam teoretiÄar zavjere, ali ne vjerujem da se bilo Å”ta u politici deÅ”ava sluÄajno. Posljednji performans opozicije u Republici Srpskoj, tj. fiziÄka blokada rada Narodne skupÅ”tine Republike Srpske je kulminacija nastojanja opozicije da skupi politiÄke poene pred izbore 2018. godine, u skladu sa trenutnim negativnim trendovima po stranke koje je Äine, a prema kojima u ukupnom zbiru, Savez za promjene u ovom trenutku osvaja jedva oko 30% podrÅ”ke biraÄkog tijela. I to je vrlo jak pokazatelj motiva opozicije koja je u ovom trenutku spremna žrtvovati funkcionisanje druÅ”tva u cjelini zarad boljeg izbornog rezultata i, eventualno, pobjede.
Ipak, izborna tematika je ovdje najmanji problem. Daleko veÄi je faktiÄka blokada parlamentarnog procesa koja, potraje li do septembra 2018. godine, Republiku Srpsku dovodi u vrlo opasnu situaciju sa elementima anarhije. Ukoliko se onemoguÄi normalno funkcionisanje parlamenta, jedan od tri meÄusobno zavisna stuba vlasti se ruÅ”i, krov demokratije se opasno krivi, crijep se osipa, a sa uvijek prisutnim potpirivanjem vatre sa strane (Sarajevo, amasade i ānevladinā sektor) u pitanje dovodi i sam opstanak Srpske jer ukupno posmatrano, ukoliko u Bosni i Hercegovini ne funkcioniÅ”e niti jedan nivo vlasti, onda zagovornici unutraÅ”njeg preureÄenja bivaju sve glasniji u nastojanjima da BiH urede kao āsve normalne državeā po graÄanskom modelu i natpoloviÄnom etniÄkom boÅ”njaÄkom veÄinom (idealan scenario politiÄkog Sarajeva).
No, da bi sagledali sve opasnosti ovakvog razvoja dogaÄaja, moramo analizirati motive i ciljeve opozicije u Republici Srpskoj, tj. gdje i kako Savez za promjene sebe vidi do i nakon izbora 2018. godine.
SadaÅ”nja je opozicija, sa manjim ili veÄim epizodama, u tom politiÄkom statusu u Republici Srpskoj veÄ jedanaest godina. UzevÅ”i u obzir relativno skromnu tradiciju parlamentarizma i politiÄkog pluralizma na Balkanu, ovo je jedan od neslavnih politiÄkih rekorda - Äak je i opozicija u Srbiji i Hrvatskoj u vrijeme ratova devedesetih i formalne demokratije a faktiÄkog jednostranaÄja u ovom ili onom obliku uzimala uÄeÅ”Äe u vlasti u desetogodiÅ”njem periodu. Bolno saznanje da u jednom poluprotektoratu u kojem na politiÄke tokove ogroman uticaju imaju spoljaÅ”nji faktori koji od 2006. godine otvoreno favorizuju opoziciju ista ne uspijeva ubijediti glasaÄe u svoj politiÄki program, niti u svoje patriotske namjere, stvorilo je ogroman talas nezadovoljstva kod glasaÄkog tijela. Sliku je dodatno zamutio a situaciju uÄinio turobnom uspjeh na lokalnim izborima 2012. na kojima je znaÄajan broj naÄelniÄnih i gradonaÄelniÄkih mjesta pripao Savezu za promjene, a Äiji su nosioci vrlo brzo te rezultate pretopili u glasaÄki gnjev iskazan veÄ u sljedeÄem izbornom ciklusu 2016. godine. Tako, uspjeh Mladena IvaniÄa 2014. ostaje najveÄe dostignuÄe opozicije u proteklih jedanaest godina, Å”to s obzirom na naÄin na koje je ostvareno (podrÅ”kom boÅ”njaÄkog glasaÄkog tijela terenski instruisanom od strane SDA i Islamske vjerske zajednice) zasigurno ne garantuje uspjeh 2018., pogotovo ako se u jednaÄinu ukalkuliÅ”e sve veÄa etniÄko-politiÄka polarizacija u BiH i otvoreno priznanje pojedinih boÅ”njaÄkih politiÄara da ih je IvaniÄ iznevjerio.
Nakon poÄetne euforije, ulaska u vlast na nivou zajedniÄkih institucija na krilima podrÅ”ke Bakira IzetbegoviÄa i frapantno skromnih rezultata (izuzev uhljebljenja āzaslužnihā stranaÄkih prvaka u brojne pipke biroktratske b-h nemani), osipanje Älanstva i prelazak visokih funkcionera, odbornika u lokalnim skupÅ”tinama i poslanika u NSRS u redove vladajuÄe veÄine, otvorena i skrivena unutraÅ”nja trvenja su do poÄetka 2017. godine dovela do toga da Savez za promjene faktiÄki ne postoji, Å”to su u viÅ”e intervjua potvrdili ÄaviÄ, Å ukalo, IvaniÄ i drugi. No, sve se to krajem ljeta mijenja - iznenadni sastanak predsjednika stranaka Älanica Saveza u Banjoj Luci sa kojeg je emitovano ājedinstvo, zajedniÄki kandidati i snagaā i najava vanparlamentarne borbe koja se, oÄigledno, ovih dana ostvaruje u svojoj punoj zamisli, isprepletale su niti obavjeÅ”tajne, propagandno-medijske i finansijske logistike, ambasadorske posveÄenosti i ādeÅ”avanja narodaā i antibirokratskih revolucija u Ävrsto uže koje se polako obavija oko vrata Republike Srpske.
Ipak, mora se obratiti pažnja i na dodatni detalj, a to je kljuÄni motiv sadaÅ”nje garniture stranaÄkih prvaka unutar Saveza za promjene. Svjesni da je 2018. presudna po pitanju njihovog daljeg opstanka na politiÄkoj sceni, ovi njeni viÅ”edecenijski akteri Äe zaigrati na sve ili niÅ”ta. U sluÄaju da prije ili nakon izbora 2018. godine, demokratskim ili nedemokratskim putem obore Milorada Dodika i koaliciju SNSD-DNS-SP, otvara im se liderska pozicija "reformskogā politiÄkog i ekonomskog narativa u kojoj donacije nesmetano teku, BiH se gradi po multi-kulti uzansama, a Srbi preko Drine postaju minoran faktor buduÄih odnosa u kojem neÄe predstavljati teret za Bosnu i Hercegovinu, āmirnu i stabilnuā Srbiju, a pogotovo za NATO. U takvoj konstelaciji odnosa, Republika Srpska Äe i konaÄno postati onakva kakvomĀ je od 1995. godine projektuje Sarajevo - administrativno-teritorijalna jedinica koja Äe svojim formalnim postojanjem zadovoljiti kolektivno sjeÄanje Srba na suÅ”tinski zaboravljenu borbu 1992. - 1995., bez prava glasa, bez bilo kakvog kapaciteta za odluÄivanje u ime njenih stanovnika. Ukoliko, meÄutim, tu Å”ansu propuste, sadaÅ”nji seniori Saveza za promjene i definitivno iÅ”Äezavaju sa liste politiÄkih faktora na koje bilo ko može raÄunati.
Postoji i joÅ” jedan motiv, a on je vezan za oÄuvanje samih stranaka Äinilaca Saveza za promjene. Ulog je ovdje daleko veÄi, jer dosadaÅ”nje cjepkanje i strujaÅ”enje unutar jednog SDS-a nije niÅ”ta u odnosu na razoran unutraÅ”nji politiÄki zemljotres koji Äe ovu stranku zadesiti ukoliko se do ili nakon 2018. godine ne dokopa vlasti u Republici Srpskoj. A da bi se neÅ”to takvo sprijeÄilo, potrebno je odluÄnije reagovati kako bi se prikazala snaga i stvarna želja za vlaÅ”Äu, daleko veÄa od par fotelja u nikom bitnim sarajevskim agencijama koje veÄ postaju prenapuÄene stranaÄkim uhljebima. Nedostatak liderstva, harizme, politiÄkog cilja i održivog politiÄkog programa, nadomjestio bi se takoĀ āspremnoÅ”Äu da se pobijeā u parlamentu, ruÅ”enjemĀ ākuÄe lažiā i svim drugim veÄ Å”irom svijeta oprobanim metodama.
Blokada rada Narodne skupÅ”tine je, dakle, prva faza borbe za parÄe politiÄke moÄi u kojoj je ulog sama Republika Srpska. Scenario ne mora biti ni ukrajinski, ni makedonski. Ali mogao bi biti daleko gori. Mogao bi biti srpski.
