#falite

Sjećam se kako smo sjedili na plaži pušili cigaru za cigarom u krug derali se najdraže pjesme u nebo tako glasni tako ponosni da nas se more bojalo Kako smo se smijali satima sa praznim džepovima i punim plućima nismo trebali ništa osim jedno drugo možda komadić papira i olovku možda gut kave i riječi pjesme Kako smo trčali ulicama sa gitarama u jednoj ruci a knjigama u drugoj derali se Ko je nasliko ovu sliku? Braća van Eyck! Hodaj brže! Kako smo bili najglasniji klinci u školi uvijek prepotentni, najpametniji na svijetu tako veliki tako ponosni samo nas pet i nitko drugi Kako smo se zadnji dan svijeta spičkali i išli u kazalište dok je grad bio pun božićnih lampica i kako se nismo bojali kraja jer smo bili zajedno i onda nazdravili kada svijet nije nestao I kako smo mi imali naš samo naš svijet svijet slika i crteža i glazbe i muzeja svijet kava iz automata i velikih malih odmora I kako smo odjednom nestali i kako nas sad nema nigdje osim na slikama u pokojem crtežu iz udžbenika i pokojoj poruci, u pričama Ali i dalje je dio nas ovdje kada u zraku čuješ smijeh petero klinaca i melodiju Crne žene na gitari to smo mi u svoj svojoj veličini.