#crena

Hamid Dabashi

Dok vijesti o tome da su Donald Trump i njegova supruga Melania zaraženi korona virusom potresaju kičmu američke i globalne politike, stabilne ostaju nevolje i obećanja najprincipijelnijeg i najrevolucionarnijeg ustanka u ovoj naciji: Životi crnaca su važni.

Zanemarimo dakle statičku buku svakodnevnih vijesti i očajničke pokušaje Trumpove kampanje da pretvori predsjednikovu dijagnozu u izbornu prednost, i fokusirajmo se na ono što traje.

Prvog septembra, nekoliko sedmica prije nego što je ležerno rekao nasilnim bijelim supremacističkim bandama među svojim pristalicama „da pričekaju i budu u pripravnosti“ – vjerovatno dok ne dobiju drugačije naredbe – Trump se potrudio da osudi ustanak Životi crnaca su važni. „To je tako diskriminirajuće“, rekao je Trump za ono što se s pravim smatra možda „najvećim pokretom u američko historiji“. To je „marksistička organizacija“, upozorio je on svoje pristalice.

„Marksistička organizacija?“ Da je barem: lideri pokreta Životi crnaca su važni imaju pred sobom urnek za svoj rad.

Dugi luk historije

Historija se ne razvija linearno. Ona ide cik-cak, regresira, spotiče se, dok ne dosegne tačku spoznajne promjene.

U Egiptu je karizmatična grmljavina Gamala Abdel Nassera vremenom dovela do diktature Abdel Fattaha el-Sissija. U Indiji je legendarna i gotovo svetačka ličnost Mahatme Gandhija koji je vodio antikolonijalnu borbu vremenom rezultirala ubiačkim hinduističko-supremacističkim fašizmom Narendre Modija. U Iranu je antikolonijalna borba predvođena Mohammadom Mosaddeghom vremenom porodila reakcionarnu Islamsku Republiku kojom vlada vod militantnih mula. U Siriji je obećavajuća politička filozofija Michela Aflaqa vremenom rezultirala ubilačkim režimom Bashara al-Assada.

Mogli bismo nastaviti ovako nabrajati, ali poenta je ovdje SAD, gdje je revolucionarna karizma Malcolma X porodila reakcionarni liberalizam Baracka Obame.

Američki liberali kojima je muka od Trumpa na predsjedničkoj poziciji slave Obamin govor na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u avgustu, u kojem je sa suzama podržao svog bivšeg potpresjednika Joe Bidena, kao definirajući trenutak za njihov plan da poraze Trumpa i vrate „Americi dostojanstvo“.

Ali američko dostojanstvo ne može biti „vraćeno“ biranjem istrošenog liberalnog činovnika kakav je Biden. Američko dostojanstvo, danas više nego ikad, je u principijelnom i dostojanstvenom ustanku Životi crnaca su važni. Obama i njegova podrška Bidenu nisu ništa drugo do prepreke za daleko superiorniju politiku oslobođenja koja se odvija na ulicama i u kritičkoj svijesti najboljih Amerikanaca.

Obama je ćorsokak

Trump je najgore od Amerike, ali nije jedini. Jedan od dva birača je glasao za njega 2016, i kakvi god bili rezultati izbora 2020, on i dalje ima lojalnost miliona Amerikanaca koji dijele njegov nepokajnički rasizam i fanatizam. Trump predstavlja rasistički fašizam koji je duboko ukorijenjen u američko društvo i historiju.

Protiv ukorijenjenog rasizma ustao je pokret Životi crnaca su važni – etički principijelan, moralno ispravan i sa snažnom moći historije na svojoj strani. Ali borba ovog pokreta nije samo protiv Trumpa, već i protiv lažne ličnosti Obame i onoga što on predstavlja.

„Mladi crnci su eksplodirali pobunom zbog grotesknog ubistva Georgea Floyda“, piše Keeanga-Yamahtta Taylor u nedavnom mišljenju za New York Times, „sada svjedočimo najširem protestnom pokretu u američkoj historiji. A ipak je odgovor izabranih zvaničnika crnaca oprezan i neinspirativan.“

Taylor, koji je profesor afroameričkih studija na Univerzitetu Princeton, veoma je kulturan, razborit i darežljiv. Odgovor izabranih crnih zvaničnika koje predvodi Obama na ovaj pokret je bio pozitivno reakcionaran i graniči sa svjesnom izdajom onoga što ustanak Životi crnaca su važni može postići.

Profesor Taylor s pravom optužuje i Kongresno vijeće crnaca i Obamu da pokušavaju gurnuti ustanak Životi crnaca su važni na mlitave i uglavnom uzaludne margine izborne politike, što je historijski funkcionisalo kao diverzijska taktika da se uguši i raspe svaki progresivni čin političkog ustanka.

Uzaludnost izborne politike

Za historijski razvoj ustanka Životi crnaca su važni, Obama nije rješenje već problem. Evo i zašto: ovo čemu danas svjedočimo u pokretu Životi crnaca su važni je historijski povratak Malcolmu X, zaobilazeći generaciju koja je kulminirala Barackom Obamom i njegovom predsjedničkom pozicijom liberalnog imperijalizma.

Historijski, osim nadvisujuće ličnosti Malcolma X, Pokret za građanska prava je pogođen iscrpljujućom ograničenošću koja je zanemarivala globalnu scenu, zabranivši ograničenu zabrinutost za globalne posljedice rata u Vijetnamu.

Legendarni govor koji je Martin Luther King Jr. održao o rasizmu, militarizmu i siromaštvu u crkvi u Riversideu 4. aprila 1967, naprimjer, jedina je prilika kada je on razmatrao više globalni okvir Pokreta za građanska prava. Njegov dvosmisleni stav po pitanju aparthejdne države Izrael, čak i ako ostavimo po strani krivotvoreno pismo koje su mu cionisti pripisali, ostaje ozbiljan kompromis za njegov moralni status.

Ali danas, s ličnostima poput Alice Walker, Cornela West i Angele Davis, prisutna je daleko veća globalna svijest o nepravdi evidentna u stavu BLM-a o militarizmu i njegovoj cionstičkoj gestaciji. Ova činjenica vraća pokret Životi crnaca su važni na mapu koju je iscrtao Malcom X za budućnost oslobođenja crnaca – ne samo SAD, već i Afrika i Latinska Amerika i Azija su bile domene revolucionarnog razmišljanja Malcolma X.

Suprotno današnjem globalnom shvatanju nepravde koja je u suštini ustanka Životi crnaca su važni, centristička izborna politika koju Obama agresivno provodi je Ahilova peta ovog pokreta i lažni izgovor za daleko superiornije i hitnije kritičko razmišljanje i velike socijalne proteste.

Razmotrite lamentiranje Cornela Westa kada je u pitanju tužno Obamino naslijeđe: „Ponovo smo izašli na ulice sa Životi crnaca su važni i drugim grupama i otišli smo u zatvor jer smo protestovali protiv policije koja ubija mlade crnce. Protestovali smo kada su izraelske odbrambene snage ubile više od 2000 Palestinaca [uključujući 550 djece] za 50 dana. A Obama je odgovorio riječima o teškoj borbi policajaca...i sa dodatnih 225 miliona dolara finansijske podrške izraelskoj vojsci. Obama nije ni riječ prozborio o mrtvoj palestinskoj djeci ali jeste nazvao baltimorsku omladinu 'kriminalcima i siledžijama'.“

Izborna politika nam je dala Obamu prije 12 godina, i sada nam daje njegovu žensku verziju u Kamali Harris. Dva reakcionarna liberala, fanatični centristi, nepokoljebljivi cionisti, jedan je dozvolio da nasilna i militarizirana policija napada crnačke zajednice bez kazne pod njegovim vođstvom, a druga je pomogla i podsticala masovno zatvaranje i kriminaliziranje mladih crnaca tokom svoje karijere. Obama i Harris sahranjuju uspomenu na Malcolma X i pretvaraju njegovo karizmatično prisustvo u muzejski relikt.

Zaobilazeći Obamu i njemu slične, svjedoci smo seizmičke promjene, a Život crnaca su važni je samo srce toga. S nama je nova generacija hrabrih i briljantnih lidera, kako nas profesor Taylor podsjeća, „žene poput Mary Hooks iz Southerners on New Ground u Atlanti i Miski Noor i Kandace Montgomery iz the Black Vision Collective u Minneapolisu” koji ponovo artikulišu sasvim drugačiju viziju svoje Amerike. Svijet mora zaobići liberalno bubnjanje centrističkih reakcionara kao što su Obama, Biden i Harris i slušati ove mlade lidere.

Danas su kritičke veze između generacije Harriet Tubman, Fredericka Douglassa, Rose Parks, WEB DuBoisa, Malcolma X, Martina Luthera Kinga Jr-a, Medgar Eversa, Ruby Bridges i brojnih drugih i mladih lidera pokreta Životi crnaca su važni gorostasne ličnosti Cornela Westa, Angele Davis i Alice Walker – svi oni su nedvosmisleno među vodećim glasovima koji hrabro staju u odbranu pravde za palestinsko pitanje. To nije samo borba za pravdu za palestinsko pitanje. To je jednako borba za pravdu prema pokretu Životi crnaca su važni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.