2 godine nakon naletim na ovaj draft :D
Sa gotovo navršenih 27, smatram da sam postigla vrlo mnogo a opet nedovoljno za svoje uvrnute perfekcionističke stavove. Nikada mi nije dosta i rijetko sam zadovoljna sa postignutim što je ujedno vrlo neobično budući da sam također vrlo malodušna osoba koja jednostavno klone i zadovolji se sa nečim manjim. Koliko god bila stroga prema samoj sebi, jedno si dajem za pravo a to je čestitati svakog dana na činjenici da nikada nisam prestala raditi na sebi i da nikada neću. Dapače, to nikada nije proizlazilo iz neke specifične odluče tipa “Evo od sutra ću raditi na sebi i do sljedećeg mjeseca ću biti nova Ja!” To nažalost ne ide tako. Puno toga dođe i s godinama i isustvom no nešto što me zaista žalosti je vidjeti ljude sa kojima sam odrastala koliko su zapeli i praktički dosegnuli svoj limit koji je teško ispraviti kada zakoračiš u 20ete. Kod nekih limit koji su sami odredili baveći se nebitnim stvarima, okruženi nebitnim ljudima razbijajući glavu nebitnim problemima dok su mogli postići i više od mene da su htjeli. Slušajući njihove priče shvaćam koliko mogu biti zahvalna na iskrenim odnosima koje sam odlučila držati na životu i iskrenim stavovima koje iz dana u dan produbljujem dok oni i dalje imaju iste priče,stavove i vrijednosti kao kada smo imali 20. Ako ovo čita netko mlađi,voljela bih da znaš:
1. Ljudi se vrlo rijetko mijenjaju, nemoj ih čekati. Nešto što ne bih nikada poslušala ni ja sama al’ sa godinama sam shvatila da je zaista tako. Ne možeš nikoga spasiti tko ne želi prvotno sam sebe spasiti i time će samo tebe povući sa tvojeg puta.
2. Sve što naslućuješ da nije ljubav to i nije i ne bi trebao tolerirati koliko god voliš tu osobu.
3. Ne zadovoljavaj se sa ničim manjim od onoga što misliš da zaslužuješ iako smatraš da neće doći tako skoro,vjeruj mi,doći će upravo u onom trenutku u kojem treba.
4. Toksična prijateljstva,koliko god duga bila, se ne trebaju održavati jer kao što rekoh, ne možeš nikome pomoći ako si ta osoba prvotno sama ne želi pomoći.
5. Koliko god te bilo strah nepoznatog, ugrabi svaku priliku koja ti se pruža i iskusi što više jer nikada ne znaš kuda te to može odvesti. Živimo u 21. stoljeću sa toliko mogućnosti da bi bilo žalosno protratiti mladost u zatucanom društvu naše drage domovine. Volim naš zemlju najviše na svijetu ali mogućnosti koje sam dobila i dalje dobivam u inozemstvu su nemjerljive. Ne radi se samo o stečenom znanju nego i proširivanju vidika te naposljetku izgradnji sebe.
Život jako brzo prolazi stoga ga probajte proživjeti kako vi želite i smatrate da je najispravnije za vas. Ako želite imati djecu u 25., imajte. Ako želite studirati u 30., studirajte. Ako pak želite raditi od 15. radite ali budite sretni i sigurni da je to najispravnije za vas.














