Blue butterfly

Nedjelja

Dugo mi je trebalo da se otvorim i da ponovo uzmem olovku u ruke kao vrstu terapije. Osjećati se tako prazno a imati toliko za reći.

Nedjelja. Ništa specijalno u njoj nema ali sam pojam izfilozofirati bi bio svakojak. Neko u bukvalnom smislu ganjajući djecu i sebe za kupanje i pripremu za novi školski i radni dan, a neko za novi početak sebe. Svako se sprema za svoj ponedjeljak.

A ja stojim. Zapela u toj nedjelji. Kada se svi spremaju za spavanje i odmaranje znajući da, ako ih smrt ne zaustavi, ustaju za novi dan i početak. Nikako da se "okupam" i saperem tebe sa sebe. Da dočekam taj svoj ponedjeljak. Stojim i nadam se da ćeš mi upravo ti otvoriti vrata sretnog početka, ali uzalud.

Uhvatio si me nespremnu. Svoju nedjelju si odlučno iskoristio pripremom za početak bez mene. Bez nas. Bez riječi. Samo zvuk ključa i zalupljenih vrata kroz koja odlučno prolaziš i ostavljaš mene bez nade, odzvanja u glavi.

To je sve što mi je i ostalo od tebe.