U prostoru Galerije Otok u Lazaretima, gdje se slojevi vremena i tiÅ”ine talože u zidovima, slikarstvo Lene KramariÄ otvara novi unutarnji pejzaž ā krhak i razlomljen, ali uporan u sabiranju vlastite logike osjeÄaja i sjeÄanja.
Sanjarski, introspektivan izriÄaj u Crvenom se ciklusu nastavlja prepoznavati kao karakteristiÄan za Lenino slikarstvo. Elegantni crtež u kombinaciji s ponegdje jarkom, a ponegdje nježnijom paletom boja kontinuirano zajedniÄki stvaraju povrÅ”ine platna koje se otkrivaju kroz brojne slojeve.
Lenin strah od crvene boje prelazi u opsesiju tim moÄnim sredstvom koje postaje polaziÅ”te za promiÅ”ljanje i autorefleksiju. Crvena se u ovim radovima pojavljuje kao stanje, kao impuls koji izranja iz podsvjesnog i prelijeva se preko povrÅ”ine slike. Ona je indikator raspoloženja, autoterapijski Äin, ali i prostor nelagode. U prizorima crvenog neba i mora kroz koje prolazi figura, dok mjesec pulsira u oÅ”trom žutom kontrastu, boja postaje toliko opipljiva da istovremeno konkurira kao novi lik na platnu.
Za KramariÄ, slika nije samo ploÅ”ni prizor nego je i materija. Struktura, tekstura, ogrebotine, oÅ”teÄenja ā sve ono Å”to ānaruÅ”avaā povrÅ”inu ā kod Lene je istovremeno i gradi. Slojevi, ukljuÄujuÄi fragilne tragove salvete, ostaju vidljivi, kao da umjetnica odbija sakriti proces svog rada. DapaÄe, ona inzistira na tome da prikaže ranjivosti materijala koji se talože jedan na drugoga. PovrÅ”ina slike tako postaje mjesto memorije, gdje se svaki zahvat bilježi kao trag postojanja.
Tijelo se u tim prostorima pojavljuje kao nositelj napetosti. Balerina opuÅ”tena preko Å”tange, iscrpljena, gotovo pred raspadom, nosi u sebi težinu ponavljanja i discipline. Crni snijeg, uzorci koji se sudaraju, fragmenti koji izmiÄu stabilnosti ā sve sugerira umor koji nije samo fiziÄki, nego i egzistencijalni. Drugdje, figura bez glave sprema se na skok, okružena tijelima koja padaju ili lebde, ovisno o pogledu promatraÄa. Granica izmeÄu uzleta i pada ostaje neodreÄena, kao i identitet same figure.
U jednom od radova glavni motiv je motiv veÅ”a koji opsjeda umjetnicu kroz svakodnevni život ali i kao slikarski motiv. Iza objeÅ”enih tkanina izranjaju oblici, slutnje, fragmenti neÄega Å”to ostaje skriveno. Ono Å”to je izloženo ujedno je i zaklonjeno; ono Å”to je vidljivo, tek je naznaka.
Naslovi slika dodatno uvlaÄe promatraÄa u ovaj svijet. Oni nisu objaÅ”njenje, veÄ poziv na sudjelovanje. Dvije slike nazvane āLjeto u Dubrovnikuā otvaraju pukotinu izmeÄu oÄekivanog i zamiÅ”ljenog: umjesto prizora turistiÄke vreve, pred nama su projekcije bijega. Ljeto ovdje nije sezona gužve i obaveza, veÄ san o planinama, o osami i slobodi ā o prostoru izvan zadatih ritmova.
Slikarstvo Leni KramariÄ ne nudi razrjeÅ”enja. Ono se kreÄe izmeÄu svjesnog i nesvjesnog, izmeÄu potrebe za formom i njezina stalnog uslojavanja. U tom prostoru napetosti nastaje slika ā kao trag procesa, kao zapis stanja, kao pokuÅ”aj da se ono neizrecivo ipak zadrži na povrÅ”ini. U konaÄnici, slikarski svemir Lene KramariÄ funkcionira poput otvorenog teksta: promatraÄ ga ne Äita linearno, nego ga nastanjuje, vraÄa mu se i u njemu prepoznaje vlastite lomove i uzdizanja.
stormborns
dededos
snowghoul
vaporwave
andulkaphoto
annaxmalina
prguitarman
gummygunk
baratheonpilled