znam da si jaka ali dođi da te zagrlim

train your mind to be stronger than your feelings.

Promatram je, nasmijana je, na sebi ima moju kosulju, i lagano mi prilazi, lagano se krece na prstima. Dok je promatram pomislih u sebi koliki sam ja sretnik i koliko sam zaljubljen u nju. Odjednom nasmijana i prelijepa skoci na krevet, i zagrli me, pa me sa osmijehom ljubi. Obozavao sam to, kada me ljubi sa osmijehom na licu. Obozavao sam one njene rupice na obrazima kada bi se nasmijala. Volio sam je svakim dijelom sebe, svakim dijelog mog srca. Kosa joj je imala miris lavande. Boze koliko je samo volim. Otvorim oci, i popijem jos jedno pice, opet sjecanja, nesto me opet vratilo u nase vrijeme, vrijeme kada sam bio njen. Palim novu cigaretu, sjecanja naviru, sve brze i brze. Bar na trenutak sam opet bio njen, osjetio njene ruke oko svoga struka. Sest godina poslije, dugo vremena bez nje, nasmijem se, fali mi jos uvijek, toliko jako da mi srce hoce da iskoci. Koliko je samo uzasno tesko voljet svaki dan bez nas..