foxiii

Ponekad se pitam šta ja zaista imam od tih ljudi i tih odnosa, sem materijal za knjigu koja verovatno nikada neće biti napisana.

Kada si me ostavio Ja sam stala, ostala. nepomična, nijema, baš tu iza tvojih okrenutih leđa. Kada si otišao  svijet je ostao isti, nebo se nije srušilo i noć i dan se nisu spojili u jedno. Kada si me ostavio iz mojih očiju nisu lili Niagarini vodopadi i moje srce je bilo u baš svim dijelovima. Kada si otišao ja sam i dalje bila ja, samo malo manje ja, malo manje glasna, malo manje nasmijana, malo manje nečija, malo manje ja. Kada si me ostavio  bilo ih je tri. Jedan je bio sve ono što nisi ti. Nametljiv i bučan. Zvao me je princeza, slatkim riječima se uvukao pod kožu, držao za ruku na javnim mjestima i sklanjao kosu sa obraza. Otišao je brže nego što mi je sljedeća vlas pokrila usne. Drugi je bio previše ti, smijao se kada je pričao ozbiljno, bio ozbiljan dok se šalio. Pomalo tih, odmjeren, u porocima neumjeren. U njegovom svemu  si bio TI. Treći je volio moje tijelo, voljela sam i ja njegovo, ali svaki njegovom potez prstima, od vrata do ramena boli kao da na samom vrhu ima žilete. Kada si me ostavio zemlja nije stala, Ja sam. Kada si otišao  svijet je ostao isti, Ja nisam.