Gorgeous chaos

Znate šta je najčudnija stvar od svega,

Ne razumijes i tesko da ces ikada to moci. Kako je ustajati ujutro sa nadom da si me se sjetio i napisao, tek tako, kao nekad, poneku rijec. Cisto da me podsjetis da je novi dan svanuo. Da jos uvijek postojis. Da jos uvijek disem. Ne razumijes. Koliko je bilo tesko preci sa caja na gorku kafu, samo da gorcina u meni ne bude sama. Koliko je jutarnja cigareta postala ritual sjecanja na tebe, iako nikada nisam zeljela da je primaknem usnama. Ne razumijes. Koliko je tesko nakaniti se da idem u onaj isti, bucni i krvolocni svijet kojeg prije nisam primjecivala jer si ti bio centar istog. Koliko je tesko ici na sva mjesta koja me vezu za nas, pored sebe gledajuci strance i u njihovim likovima zamisljati tebe. Ne znas koliko obicnih malih momenata mastom pretvorim u one koje smo mi propustili. I gubeci vrijeme smisljajuci opravdanja zasto mi i nije bas dobar dan, u sebi param svaki djelic koji je ostao citav. Suteci. Znajuci da za ono sto me boli ne postoji izgovor, samo ime. Ne znas koliko su jaki trnci koji prolaze kroz mene nakon toliko vremena pri samom spomenu tvog imena, nekog starog poznanika, koji me eto previse dobro poznaje da zna da si tu. Iako nisi. Iako si tu samo ponekad. Kad te ostave sve male tajne curice u kojima uzivas i ides dalje. Samo onda kad se sjetis koliko te boli sto umires u zelji bas da imas tu jednu. Mene jednu. Koja ceka. Dodjes pa me sjetis da postoje jos uvijek dijelovi mene koji jos mogu da pripadaju, ali se otimaju. Dodjes i odes. U mraku svaki put cujem skripu tockova koji odlaze iz moje avlije. Idu opet u svoj svijet i ne nagovjestavaju povratak. Ali uvijek ostaje neko ko ce da ceka. A koga vec nekog ko odluci da ode. Sve sto ode, jednom se vrati. Makar i veceras, u snu, kada sve sto treba da se desi samo nadje svoj put. Mozda i ugledam tu bijelu odoru i tvoj osmijeh kad ugledas plod naseg lutanja godinama. Do tada… Laku noc, buljave oci. Ne moras da me se ujutro sjetis. Znam, posao, obaveze… Manjak volje. Ipak je nedjelja. Dozivat cu te u snu da tvoja dusa meni predana napravi opet onaj magicni trik i zaledi osmijeh na licu bar do svitanja…