Times of Deception

Yes :)

Sarajevo ‘72

( rahmetli Rešad ef. Kadić )  

"Hvala Bogu, kad mi je poklonio ovo lijepo svojstvo da uopce ne mogu i ne umijem mrziti" Džemaludin Čaušević Da su ga cijeloga zivota pratile upravo ta ljubav i iskrenost, najbolje je potvrdila sama Cuasevica smrt koje je docekao izgovarajuci vlastito Bozije Ime "Allah", a prizor kojem je nakon toga bio svjedok njegov dugogodisnji bliski prijatelj i saradnik Hafiz Muhamed Pandza naprosto podsjeca na kazivanje ''iz starih vremena'' tako strana nasem okostalnom, bezemotivnom, modernom umu. "Crvsta vjera u Boga je ispunjavala njegovu veliku dusu za citava njegova blagoslovenog zivota, a nada u milost Bozju ga nikada nije ostavljala. U zadnjim smtrnim casovima ga drzi njegova duhovna snaga i sjezina. Svu nadu polaze u Boga. I u zadnjim casovima ostaje prijazan, a na usnama mu titra blagi smijesak. S velikom pozornoscu slusa ucenje Kur'ana i kad ga najtezi bolovi svladaju kur'anske rijeci mu tesku samrtnu bol blaze. Na dva sata prije nego sto je ispustio svoju plemenitu dusu stalno zikir cini sa zadnjim izdahom na usnama ostaje izgovoreno i po zadnji put Allah. Na taj nacin sam zatvara svoje blage i umorne oci. Ali ce mi prizor koji sam vidio tri minute poslije zadnjeg nefesa ostati u trajnoj uspomeni. Posto sam ga okrenuo preko kibli najedanput otvara svoje blage oci, a na licu se pojavljuje jedan divan smijesak, kakav sam rijetko kad vidio dok je na zivotu bio, a odmah zatim ponovo zauvijek zatvara svoje blage oci. I imao se cemo osmjenuti. Iza sebe je ostavio neumrla djela, zivio je uzornim zivotom, u punoj odanosti Svemogucem Allahu. Sav se ztrvovao na Bozijem putu i odnio svoju cistu dusu. Rahimehullahu ve radijallahu anh' "(Hafiz Muhamed Pandza)