Beri

- Most Nade, deco, jer ovom narodu je nada najpotrebnija.

Zdravo djevojke, gdje god bile, šta god radile, mislim da trebate da čujete ovo, ili možda ne baš vi, ali neka djevojka u vašem okruženju sigurno treba. Nema ljubavi bez poštovanja, a uvijek ima ljubavi gdje ima i poštovanja. Zapamtite to i uvijek birajte poštovanje prije svega. Jer ljubav dođe i prođe, to što održava duge veze i brakove je poštovanje. Postavite sebi ciljeve i ne idite ispod toga. Davno sam, još kao mala, postavila cilj da tražim nekog ko će me poštovati više nego što će me voljeti, a prošla veza samo mi je učvrstila ove stavove i postala sam svjesna onoga što sam uvijek željela. Rasla sam uz roditelje kojima je poštovanje bilo na prvom mjestu, te samim tim ja i ne zaslužujem ništa manje od toga. Njega sam voljela i poštovala i uradila sam sve da on bude jedini, da sve bivše izbrišem i da se niko ne sjeća nikog osim njega u mom životu i to je stvar koju trebate uraditi i vi i vaš partner ako želite normalnu vezu, još jedna stvar poštovanja. I ne možete prebrojati koliko sam puta riječ poštovanje ponovila u ovom tekstu, ali to je samo da vam udubim u glavu da ne zaslužujete ništa manje od toga. Niko od nas ne želi da nas drugi gledaju kao jadnice, kao nekog koga stalno lažu i zato svojim ponašanjem same trebamo dati do znanja njima da se ne mogu ponašati prema nama kako ne treba i da smo iznad svih njihovih pokušaja manipulacije. A on je mene možda volio, možda voli i sad i možda me nikad neće prestati voljeti, ali ljubav nije dovoljna. Nije moja stvar to što on sa mnom nije mogao, nije znao, to je isključivo njegova jer je on sebe sam navikao na takve djevojke i ja, kao normalna, nisam mu bila jasna. I tako na hiljade puta tek shvati šta je učinio kada odem, pa se pokaje i traži me, a ja naivna oprostim mu i sve bude uredu neko vrijeme i onda opet isto, opet me svojim ponašanjem tjera da odem. Zadnji period nisam imala snage da odlazim, bila sam tu čisto jer nisam mogla da se borim, da idem, da gledam kako se inati, ali nisam bila sretna. Idalje ne vidim poentu inata sa dvadeset i tri godine, ali šta je tu je, očito još uvijek nije sazrio, a ja niti nekome želim da budem majka niti ću to i biti, jer mlada sam i nema potrebe da ja ispravljam greške njegovih roditelja, samo sebe zamaram stvarima kojima ne trebam i činim nekome uslugu od koje najmanje ja imam koristi. Ja sam shvatila svoju vrijednost, onu koju je on odmah na početku uvidio i koje se prepao, tako da odlazim, ili dok me ne počne poštovati, ili do kraja života. Jer sa njim sam imala sto problema, a bez njega samo jedan i shvatila sam da se te dvije težine ne mogu porediti i da mi je bolje da imam jedan problem, ma koliko god on bio težak i koliko god dugo trajao, nego sto malih problema koje mogu završiti samo jednim potezom. Vrati mi se kad dođeš sebi, ali požuri dok još imaš kome.

Najgori dio žalosti je kada nakon nekog vremena ne možeš da se sjetiš kako im je zvučao glas. I stvarno ne mogu. Izjeda me to, svaki dio mog uma i bića vrišti od želje da se sjetim. Uzalud. Ne mogu da se sjetim kako je zvučao glas moje majke. Znam da je prošlo šest godina odkako sam ga zadnji put čula ali šta vrijeme predstavlja za takve stvari?

Ne sjećam se da li je bio visok i kreštući ili dubok i hrapav. Ili je pak bio mekan i mio. Mislim da je ovo posljednje.

Ponekad se osjetim krivom što ne mogu da se sjetim pojedinih detalja njenog postojanja. Znam da sam u to vrijeme bila samo curica ali ona je zaslužila da je pamtim u njenoj cijelosti. Znam koja joj je najdraža serija i koji joj je najdraži kolač. Znam da je voljela crnu boju i da je često nosila. I znam da su joj prsti uvijek bili puni zlatnog prstenja a uši okićene zlatnim naušnicama. Sjećam se njenih ruku koje su uvijek bile glatke i nježne a krasili su ih lijepi i uredni nokti – uvijek isturpijani u oblik badema i nalakirani prozirno bijelom bojom. Moja majka je voljela parfeme i znam da ih je često kupovala. Sjećam se parfema koji mi je kupila jednom, imao je miris citrusa i stalno bih ga prskala pri polasku u školu. I dan danas ne mogu da uđem u radnju kozmetike a da prođem pored tog parfema. Religijski ga uzmem i pomirišem, ponekad se i naprskam da bih si izmamila osmijeh na lice.

Moja majka je imala mnogo prijateljica i sjećam se svake. Mada sada već nijedna nema kontakta sa mnom. Moja majka je bila uspješna žena, talentovana i vrijedna u svom poslu. Prije sam se sjećala njenog broja i jedno vrijeme sam instinktivno kucala taj broj po povratku iz škole. Sada se više ni toga ne sjećam.

Možda se ne sjećam njenog glasa ili njenog broja, ali njen trag je svuda u ovoj kući. U storama koje je ona odabrala, svaka čaša i kašika koju je ona kupila, svaki dio namještaja i dekoracije koje je njen domišljati mozak smislio. Svuda je oko mene. Živi kroz moj lik.

učini da nisi prioritet, ako ti

slome srce, pa pitaju šta ti je,

ako okrenu leđa iako su obećavali da

nikada neće, ako su ti rekli da imaš lep

osmeh, a zatim ga pretvorili u led,

ako su bilo šta od navedenog učinili,

idi, mila, idi i ne okreći se!

Čeka te neko, znaš li, čeka te,

da ti popravi dan, da te zove u kasne sate

jer si tokom dana bila previše tiha,

neko, onaj neko, onaj tvoj, ko ti oduvek

pripada, neko ko će ti dati milion razloga

da ostaneš, da zavoliš i ne odlaziš.

Ljubav nije samo primanje, ljubav je i davanje,

ne ljuti se na one koji nisu spremni na to.

Ti voliš život, smej se, gradi uspehe,

rođena si za njih! Ne okreći se, mila,

Da osjetim miris njen na jastuku..|