Ti si ta koja uporno zove i kad neΔu da doΔem
UdariΕ‘ mi ΔeΕΎnju i sereΕ‘ kako ne znam da volim
DiΕ‘eΕ‘ mi u sluΕ‘alicu, kaΕΎeΕ‘ da sam jadnik
NatjeraΕ‘ me da doΔem i napravim haos u sobi
Da polomimo lustere i sruΕ‘imo slike sa zidova
Tih par trenutaka da sve to napokon ima smisla
Niti se volimo niti Δe od nas ikad biti iΕ‘ta ali
Tako dobro mi sviraΕ‘ po ΕΎivcima
VadiΕ‘ iz mene Δovjeka kojeg su ovi mrtvaci
Pretvorili u niΕ‘ta i kada se
SasuΕ‘i znoj i kad nam doΔe tiΕ‘ina
SluΕ‘am kako Δavoli u nama postaju anΔeoska praΕ‘ina
Da mi spustiΕ‘ ruku na lice, da se
I kao ponovo hoΔemo da se otvorimo
MisleΔi da jedno drugom moΕΎemo da
LijeΔimo neparne rane ali obiΔno u taj Δas
Zvoni telefon i neki lik hoΔe da te vidi i ja kao
Progutam i ne smeta mi to Ε‘to
HoΔemo da smo jedno s drugim a opet
Ni ti ni ja se nimalo ne stidimo toga Ε‘to Δe
Sutra neki stranac da sluΕ‘a
Kako diΕ‘emo u ekstazi i kako su ova tijela
Od ove ljubavi nikad neΔemo napraviti niΕ‘ta
Osim vike i dreke i obiΔnog seksa
Pa Δemo Δutati svaki put kad te
Ukradem od njega i ti mene ukradeΕ‘ od
ProΔu godine i kad tijela i mladost i sve Ε‘to smo imali
Praznih ljuski, kraj jadnika koji
Ne bi prepoznali ovaj bijes u naΕ‘im srcima i rukama i
ZguΕΎvanim, vjeΔito zguΕΎvanim pogledima,
Tek tada Δu se sjetiti kako si
Disala u sluΕ‘alicu i govorila da sam
Odvratan i da ne postoji niΕ‘ta u meni osim patetike
I kukaviΔke poezije o ΕΎenama
Koje mi nikad nisu dale niΕ‘ta a ti si tu i ja niΕ‘ta i
Sjetit Δu se kako sam ti sruΕ‘io vrata
Kako sam te hvatao za struk a ti mene grebala i udarala i otimala se
I u tom zanosu naΕ‘ih pravih lica
NaΕ‘ih strasti koje se otvore tek kad jedno drugom
U njima je bio odgovor na to Ε‘ta je ljubav
Ako takvo neΕ‘to viΕ‘e i postoji jer
U nama nema Ε‘eΕ‘ira i dΕΎentlmena
Nema dugih elegancija i ljetnih haljina
Dame su se digle na vjeΕ‘tiΔije Ε‘tikle i utegle dupe
MuΕ‘karci su se stisli u pare i klubove
Prave su ljubavi u ovom maskembalu skrivene u strast
Ta hemija koja nemilice guΕ‘i i ovaj bijes
Koji mi goni prste dok ti ovo piΕ‘em
NeΕ‘to je Ε‘to Bog stvara samo jednom pa ko nas jebe kad ne znamo
Da to vidimo, da prepoznamo
Da se potrudimo da ovo saΔuvamo
Da ne skidamo koga stignemo,
da se okrenemo jedno drugom, da se imamo,
da ovo budeβ¦. naΕ‘e ali
Ta hemija koju imamo i surov bijes
Koji mi goni prste dok ti ovo piΕ‘em
Kulja u meni i ja se tresem i koljena mi hoΔe da puknu u prah
VeΔeras ponovo dolazim pred tvoja vrata i lupam i otvaram na silu
I ti si s njim i ja kljuΔam i hoΔu da
Ubijem nekog i to i radim
U trenu kad zatvaram vrata i slomim
Vlastitu Ε‘aku udarajuΔi o zid i taj vristak Ε‘to
Propara haustor i ΕΎena koja uplakana zove policiju jer
Konta da hoΔu da je pokradem
Sve to mi stvara sirenu u glavi
Ja ludim i trΔim na cestu a ti si
Gore na prozoru i kao u filmu viΔeΕ‘ da nemam pravo
Kako mi nisi traΕΎila niΕ‘ta
Kako sam sve to umislio, kako je odavno gotovo
Kako neΔeΕ‘ viΕ‘e nikad da me vidiΕ‘ i neΔeΕ‘ jer Δu da odem
Pred njena vrata, i lupam
I ona otvara i ja sam ljut kao nikad u ΕΎivotu i vidim tvoj lik
Svaki put kad mi prstima krene prema kaiΕ‘u
Niti da je gledam u oΔi pa je
Tretiram kao stvar, ne pitam Ε‘ta Δe da mi dopusti
Sudaramo se o zidove, ruΕ‘imo se i podiΕΎemo
NaΕ‘im se tijelima razlama neka
NeobiΔna tuga kojoj ne umijem pera odbiti
Kada leΕΎim na jednoj strani kreveta a ona leΕΎi na drugoj
Kad pali cigaretu i nijema gleda u plafon
Kad mi pruΕΎa upaljaΔ i ja palim svoju
Kad vjetar kroz prozor pomjera zavjesu a mjesec na zid
Baca sjene u kojima lijeΔim svoje paranoje
Kada me pita zaΕ‘to mi ruka krvari i
Bacio o asfalt ovog grada
Kada poΕΎelim da uΕ‘uti samo na sekund
I pusti me da u toj tiΕ‘ini zamislim tvoj glas iza njenih
Kad ustanem i navuΔem farmerke
Kad zalupim vrata i izaΔem kao da se niΕ‘ta nije desilo
Zna da je bila zamjena za tebe i
Ne zanima je niΕ‘ta viΕ‘e od toga
kao i svaku noΔ u zadnjih Ε‘est godina
Ne znam kuda sam krenuo niti koja je po redu
Koliko mi je novca ostalo i ima li negdje slobodan taksi
Pa opet vadim telefon i zovem te i
Δetiri je ujutro i ti se javljaΕ‘
DiΕ‘eΕ‘ u sluΕ‘alicu i govoriΕ‘ mi da sam
Da nema u meni ni grama muΕ‘karca i ja kreΔem
HoΔe li ikad zavrΕ‘iti ovaj
Negdje u svom ubjeΔenju da jedno drugo ne vole
Odabrali biti samo partneri
Samo namjerno inducirano ludilo od kojeg
Pustom se ulicom vraΔam u stan
Bijes je splasnuo, otiΕ‘ao nizvodno u nekakav
Sjetan mir u kojem traΕΎim i nalazim
Glas mladiΔa koji vjeruje da te voli i guΕ‘im ga
Vlastitim rukama zamiΕ‘ljam kako tog sebe hvatam za vrat
Kad zastajem i razjarenih oΔiju gledam u nebesa
Sa tvog broj dolazi poruka
Ne Δitam je jer znam Ε‘ta piΕ‘e
Pa popustim stisak, ostavim nas u ΕΎivotu
Sa sebe saperem njen miris i sliku vas dvoje zajedno
Pogledam joΕ‘ jednom vlastiti odraz u staklu
Pa iz friΕΎidera vadim nekoliko kocki leda
Motam ih u krpu i stavljam na zglob
SluΕ‘ajuΔi kako ona hladnoΔa
Tone u moje kosti pa gutam joΕ‘
Jednu od tableta protiv bolova i
vaporwave
izzy806
kianamaiart
2087
andulkaphoto
pixelskylines
