Hope when the moment comes You'll say I did it all

Često se zateknem u razmišljanju šta je to sreća? Da li je to samo apstraktan pojam i ljudi ju jednostavno umisle? Ah da, to je ono što me u posljednje vrijeme uporno zaobilazi. Što više trčim za njom, ona sve više izmiče. Ne mogu ju sustići. Postoji jedan sistem kojim se namjeravam voditi dalje kroz život, a što do sad baš i nisam praktikovala. Sve za čim juriš, bježi. Tako je i sa srećom, koju toliko silno, sebično želim posjedovati. Ali, ljudi su prokleti. Želiš nešto toliko dugo, boriš se i prekršiš mnoga pravila na tom putu… A onda, kada ti se sreća konačno osmijehne, shvatiš da je to ipak apstraktan pojam i da nikad ne možeš biti potpuno sretan. Uvijek će se naći neka sitnica koja stoji na putu. C'est la vie. Sa svim usponima i padovima. A kroz život će biti mnogo uspona… Baš kad se popneš na to brdo, počet ćeš se pitati šta se nalazi na predjelima koje si ostavio sa druge strane… Varljivo je brdo život, nema šta. Odlučila sam iskoristiti svaki svoj dan maksimalno, prestati brinuti o svakoj sitnici, jer kakav god bio, ovo je moj život i drugu priliku kanda neću dobiti.