probudila sam se u 8:04. osjećala sam se produktivno. budno. moglo bi se čak reći i sretno.

ali onda

ovaj website

ova stranica, koju je Bog napustio već prije neprebrojnih eona, ova najprljavija, najšugavija rupa na Zemlji planeti,

sve je uništio.

sva moja sreća je odletjela kroz prozor u oluji agonije, ljutnje snažnije od Ahilove, razočaranja tako prevladavajućeg da ništa drugo ne preostaje.

život je bio u redu. čak bi se usudila reći i dobar.

ali onda sam potražila riječ “gujcek”.

običan tag, obična riječ.

nema rezultata.

na ovoj stranici, aktivnoj od 2007., s preko 450 milijuna korisnika, nitko nije postavio niti jednu fotografiju, niti jednu riječ o gujcekima.

zar ovaj svijet ne razumije kako su oni bitni, ne samo za našu kulturu već za cijeli naš život? oni su neprepoznata božanska bića i vrijeme je da ih integriramo u svoje živote, jer život bez njih nije život uopće.

od današnjeg dana, uzimam kao svoju svetu dužnost da dovedem gujceke u srca svih na ovom svijetu.

moje srce još uvijek je slomljeno, ali moram ostati snažna kako se ovo ne bi dogodilo nikome drugome.