#eqipt

Nakon izjava egipatskog lidera Abduelfettaha al-Sisija kako su libijski gradovi Sirte i Kufra crvena linija Egipta te nagovještaji da želi naoružati pripadnike libijskih plemena u Egiptu, sa sobom su donijele još jedan scenario za Libiju. No, ako se uzmu u obzir sva historijska neslaganja i neprijateljstva između libijskih plemena, čini se da Sisijev plan i nije realan i izvodljiv, piše Anadolu Agency (AA).

Sisi je u svom govoru 20. juna indirektno rekao kako bi mogao naoružati libijska plemena u Egiptu, te poručio plemenskim starješinama da će oni biti predvodnici kada snage ojačaju.

Nakon niza gubitaka vođe nelegitimnih snaga na istoku Libije Khalife Haftera, kojeg Sisijeva administracija otvoreno podržava, na dnevnom redu Egipta pojavila se opcija naoružavanja mladića iz libijskih plemena na području Egipta i njihovog slanja na ratišta u Libiju.

Omladini se obećava zemljište i posao. Prije otprilike dva mjeseca i na društvenim mrežama su se mogli primjetiti sadržaji o ovim aktivnostima.

– Hafterova izjava o milionima novih stanovnika –

Već duži period se prave planovi o naseljavanju beduinskih plemena libijskog porijekla sa sjeverozapada Egipta u Libiju, kako bi se povećala gustina naseljenosti.

“Površina Libije je 1.760.000 kilometara kvadratnih. Šta da radimo s tolikom površinom. I da dođe 10 miliona, šta će se promijeniti?”, riječi su Khalife Haftera iz maja 2019. godine.

Ipak, realizacija jednog ovakvog plana i ne čini se tako jednostvavnom, jer između plemena u Libiji i Egiptu prisutni su dugogodišnji nesporazumi, decenije rata, prisilne migracije, historijska neprijateljstva.

– Plemena libijskog porijekla u Egiptu –

U Egiptu postoji veliki broj plemena libijskog porijekla. Najveće od njih poznato je kao pleme Awlad Ali (Alijevi sinovi). Populacija plemena Awlad Ali prelazi milion.

Pleme je podijeljeno na dva dijela kao Ahmar i Abyad, koja su dalje podijeljena na 12 manjih plemena Kanayishe, Hazaim, Zenera, Henalike, Kavasim, Avami, Senajira, Madi, Akshibat, Sheraset, Havitiyya i Hanish.

Pleme Awlad Ali doselilo je iz Libije u Egipat prije 130 godina. U libijskoj regiji Brega nalazilo se također i pleme po imenu Abidat, a između dva plemena 1860. godine izbio je rat i trajao je 30 godina. Pleme Awlad Ali je izgubilo rat i zbog toga bilo primorano 1890. godine emigrirati u Egipat, a njihov prelezak nazvan je “Tejridet Habib”.

Većina pripadnika plemena Awlad Ali utočište je našla u gradu Mersa Matruh, između egipatskog grada Aleksandrija i libijskog pograničnog grada Sellum.

Nešto kasnije, pojedine porodice iz plemena odlučile su preći u regije Amiriyya ve Maryut, u blizini Aleksandrije, a neke porodice su prešle u grad Damanhour.

– Karamanli Yusuf Paša i pleme Jawazi koje je protjerao iz Libije

Beraisa, Fevayid, Henadi, Furcan, Behce, Jamiat, Katan, Jabaliye, Rimah, Habbun, Awlad Sheikh, Jalalat, Mecabira i Jawazn, imena su drugih libijskih plemena na području Egipta.

Među ovim plemenima posebno se ističe pleme Jawazi.

Karamanli Yusuf Paša, najpoznatije ime iz dinastije Karamanli koja je vladala Tripolitanijom od 1711. do 1835. godine, protjerao je pleme Jawazi u Egipat.

Karamanli Yusuf Paša, također poznat kao paša koji se borio protiv SAD-a s Alžirom i Tunisom, pozvao je plemenske poglavice Jawazija u Bengazi, presudio im smrtnom kaznom i njihova plemena protjerao u Egipat.

Pripadnici plemena Jawazi, i pored ponuda plemena i blizini granice s Libijom, odlučili su se kretati prema unutrašnjim regijama kako bi bili sigurniji. Prema egipatskim izvorima, pripadnici plemena Jawazi uglavnom žive u gradovima poput Zekaziga i Tante.

U Egiptu postoji mnogo većih i malih plemena libijskog porijekla, koja su porodičnim ili drugim vezama povezana s plemenima u Libiji. Također imaju vrlo bliske veze s beduinima na Sinajskom poluotoku.

Sigurnosni problemi na Sinajskom poluotoku i koraci egipatske administracije kojima su rušeni objekti beduina na granici između Izraela i Gaze, naišli su na brojne reakcije. Ovi koraci, koji su vršeni unatoč protivljenju javnosti, također su negativno uticali na plemena libijskog porijekla u ovim krajevima.

– Neprijateljstvo plemena Awlad Ali i Abidata

Ono što je činjenica jeste da postoji historijsko neprijateljstvo između Awlad Alija, najvećeg libijskog plemena u Egiptu, i plemena Abidat u Libiji.

Prije 130 godina pleme Abidat, nakon što je protjeralo pripadnike plemena Awlad Ali iz Libije, oduzelo je i njihovo zemljište i imovinu. Zbog historijskih nesporazuma vrlo je slaba mogućnost suživota ova dva plemena.

Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat planiraju predsjednika Predstavničkog doma u Tobruku Aquilu Saliha postaviti na mjesto Haftara. Međutim, Salih, koji podržava Haftara, pripada plemenu Abidat.

Podrška plemena Awlad Ali Khalifi Hafteru razumijeva se kao podrška plemenu Abidat koja je protjerala njihove pretke iz njihove zemlje.

Iz tog razloga, smatra se da pleme Awlad Ali, koje je uglavnom smješteno u regijama blizu libijske granice, neće slati svoje ljude u Libiju.

Pripadnici plemena Jawazi, koje je Karamanli Yusuf Pasha potjerao iz Libije u Egipat, na sebe ne gledaju kao na beduine već su se uklopili u egipatsko društvo.

Za egipatska plemena, učešće u ratu u Libiji, a posebno podržavanje snaga na istoku zemlje, ne smatra se mogućim scenarijem, jer će se shvatiti kao pomaganje plemena koje je protjeralo njihove pretke.

Mohamed Abdullah

Izjave egipatskog predsjednika Abdel Fattaha al-Sisija da su Sirt i Jufra u središnjoj Libiji crvena linija za snage međunarodno priznate libijske Vlade nacionalnog jedinstva koje se ne smiju preći nisu ništa drugo nego proglas o neuspjehu projekta umirovljenog libijskog generala Khalife Haftara da proširi utjecaj na cijelu teritoriju Libije.

Međutim, te izjave su, prema riječima političara i analitičara, nosile još jednu ozbiljniju konotaciju. Čini se da su one jezgra za projekt podjele goleme države na tri regije, a to su: Cirenaika (arap. Barqah) na istoku, Fezzan na jugu i Tripolitanija na zapadu. No, čak i prema ovoj podjeli, Sirt i Jufra ne pripadaju istoku, već su dio provincija na zapadu i jugu.

Ovakve Sisijeve izjave, koje su naišle na snažno protivljenje međunarodno priznate libijske Vlade nacionalnog jedinstva koja je odgovorila da je cijela Libija crvena linija, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su pozdravili u dva odvojena hitna saopćenja, naglašavajući da u cjelosti podržavaju riječi egipatskog predsjednika.

Izjave egipatskog predsjednika o Libiji pozdravile su i njegove pristalice u Egiptu, koje su pozvale da se jedinstveno stane iza vojske i njenog vodstva, smatrajući da se ovo pitanje tiče nacionalne sigurnosti Egipta.

Sisijeve ideje o međunarodnom legitimitetu

Sisi je smatrao da mu "bilo kakva direktna intervencija egipatske države (u Libiji) pruža međunarodni legitimitet, na osnovu prava na samoodbranu ili na temelju zahtjeva jedine legitimno izabrane vlasti u Libiji, a to je Zastupnički dom (Tobruk)", prema njegovim riječima.

U televizijskom obraćanju u subotu, nakon posjete jedinicama zračnih snaga u egipatskoj provinciji Matrouh (zapadni dio zemlje) uz granicu s Libijom, Sisi je rekao vojnim snagama: "Budite spremni na izvršavanje bilo kojeg zadatka unutar naših granica, ali i izvan granica ako se za tim ukaže potreba''.

Sisi smatra da napadi na grad Sirt (sjeverno-centralni dio Libije) i Jufra (jugoistočno od glavnog grada Tripolija) predstavljaju prelazak crvene linije.

Međutim, nakon ovakvih Sisijevih izjava Turska je saopćila da je povlačenje "milicija" Khalife Haftara iz strateškog grada Sirta neophodno za postizanje dogovora o trajnom primirju u Libiji, prema riječima glasnogovornika turskog predsjednika Ibrahima Kalina.

Kalin dodaje da, "u trenutnoj fazi, Vlada nacionalnog jedinstva u Tripoliju smatra - a mi je u tome podržavamo - da se sve strane moraju vratiti na svoje položaje iz 2015. godine, kada je u postignut politički dogovor Skhirat u Maroku'', što znači da se Haftarove snage moraju povući iz Sirte i Jufre.

Sigurnosna dimenzija

To što je egipatski predsjednik Sisi označio gradove Sirt i Jufru u središnjem dijelu Libije kao crvenu liniju za Egipat zapravo služi interesima trenutnog režima. Međutim, podjela Libije uopće ne ide u prilog egipatskoj nacionalnoj sigurnosti, smatra istraživač egipatskih vojnih poslova Mahmoud Gamal.

Gamal je naglasio za Al Jazeeru da neuspjeh Haftarovog projekta da preuzme kontrolu nad Libijom i njegovo povlačenje na istok može natjerati Sisija da presječe ovaj dio zemlje i vojno ga zaštiti, čak i ako to dovede do podjele Libije.

Istaknuo je da režim predsjednika Sisija gleda na istočnu regiju Libije, koja se pruža uz egipatsku zapadnu granicu, kao sigurnosnu zonu režima, posebno nakon što su u nju stigle egipatske naoružane skupine. Prema tome, tu nikako ne smije postojati politički projekt koji bi bio u suprotnosti s vizijom egipatskog režima.

Gamal smatra vjerovatnim da će doći do egipatske vojne intervencije ako snage Vlade nacionalnog jedinstva zauzmu grad Sirt i da neće biti ostvaren nikakav politički napredak u sljedećih nekoliko mjeseci. "Sisi će nastojati sačuvati projekat Haftara u istočnoj regiji vojnim putem, čak i ako to hipotetički dovede do podjele Libije. Istočna regija obuhvata naftna i plinska polja, a to je drugi najvažniji pokretač egipatskog režima", rekao je.

Bijeg od problema

Reda Fahmy, bivši šef Odbora za odbranu i nacionalnu sigurnost u egipatskom parlamentu, postavlja pitanje: "Kakve veze imaju Sirt i Jufra sa granicama egipatske nacionalne sigurnosti? Osim ako nije riječ o namjeri da se Sisi sačuva od potonuća, radi na njegovog regionalnoj promociji i udari na teritorijalni integritet Libije."

Fahmy je u razgovoru za Al Jazeeru istaknuo da to pitanje nije tako jednostavno kao što to predstavlja Sisi. Sam Zapad je podijeljen oko dešavanja u Libiji. Na primjer, interesi Francuske su u suprotnosti s interesima Italije; interesi Amerike su u sukobu s ruskim interesima. Na zapadnoj strani se nalazi jak saveznik Turska, a na istočnoj strani egipatski saveznik Emirati.

Smatra da su Sisijeve izjave o Sirtu i Jufri pokušaj da se pobjegne od unutrašnjih i vanjskih problema, poput problema s ekonomskom situacijom unutar zemlje i pitanja Velike renesansne brane u Etiopiji kako bi se skrenula pažnja od konstantnih i sve većih neuspjeha u ta dva slučaja, pored drugih kriza.

Profesor političkih nauka Essam Abdel Shafy upozorio je na posljedice cijepanja regije, rekavši da su "izjave vođe vojnog udara u Egiptu eksplicitno i direktno proglašavanje najvažnijih ciljeva agende koju provodi osovina kontrarevolucije u regiji, a to su rasparčavanje i uništavanje".

Abdel Shafy je naglasio za Al Jazeeru da Sisi, nazivajući Sirt i Jufru crvenom linijom, iako su udaljeni od političkih granica Egipta oko hiljadu kilometara, nastoji učvrstiti podjelu na kojoj je radio od prvog dana Haftarovog puča. Ova osovina polaže nade u modele poput Haftara, a ne na njegovu ličnost. U slučaju da Haftar padne, oni imaju hiljadu drugih Haftara, čak i ako to bude išlo na štetu sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti Libije.

Strateška važnost Sirta

Dodao je da mobilizacija plemena i podsjećanje na model Sahwat (plemenskih milicija) koji su primijenile Sjedinjene Američke Države u Iraku, a Sisi ga je usvojio na Sinaju, predstavlja jednu od karata rasparčavanja i podjela, uz napomenu da je Sisi jedan od instrumenata ove osovine za reprodukciju modela na kojem sada Emirati rade u Jemenu.

S druge strane, savjetnik na Višoj vojnoj akademiji Nasser, general-major Adel al-Omdah naglasio je važnost Sirte i Jufre za egipatsku nacionalnu sigurnost.

Al-Omdah je u izjavama za štampu rekao: "Grad Sirt je karakterističan iz nekoliko razloga, među kojima su i naftni i ekonomski aspekt, kao i blizina obalnom putu koji povezuje Libiju s egipatskom granicom."

Istaknuo je da se Jufra nalazi u središtu Libije i povezuje jug sa sjeverom. Iz grada se može doći do egipatske oaze Siwa. Napad druge strane (snage libijske Vlade nacionalnog jedinstva) na ove dvije oblasti predstavlja prijetnju egipatskoj nacionalnoj sigurnosti koja se mora riješiti, rekao je.