Znas onaj osjecaj kad te neko sjebe ? Kad te povrijedi osoba koju si volio vise nego sebe ? Kad netko odustane od tebe , ode od tebe , bez i jedne , jedine rijeci ? Kad ne shvatis ni sta se desilo , a od jednom je sve gotovo ? Kad shvatis da si na nekoj vrsti dna . Jednostavno osjetis kao da nemas kuda. Ni kome. Ne znas ni kako , ni zasto , ali tako je. Nista ti vise nije bitno. Niko. Povlacis se u sebe. Prestajes biti sretna. Bjezis iz drustva. Jednostavno se zatvaras. U nadi da ce ti biti lakse . A ne , samo bude gore. Sjecas se svega. Tebe i njega. Vasih mjesta. Nadimka. Svega. Ubijas se sa tim. Ubijaju te sjecanja. Onda se pitas , da li je on vrijedan svega ? Da li on uopce pomisli na tebe ? Kako je njemu ? Sjeti li se on icega ? Previse pitanja. Previse samoce. Fali ti neko . Fali ti nesto . Fali ti on. A on je otisao. Ostavio te. Znas da nisi to zasluzila. Ali ustani ! U inat njemu . Dokazi mu sto je izgubio ! Dokazi mu sto je ostavio . Napravi mu da pozeli umrijeti da bi ponovno bila njegova ! Zensko si , mozes to ! A kajat ce se . Hoce , vjeruj mi . Itekako . I zeljet ce te ponovo . Ali neces ! Znat ces da si ga uspjela preboljeti ! Znat ces da mozes puno vise i bolje ! Naci ces nekoga tko te nece ostaviti bez i jedne rijeci . Nekoga tko ce te voljeti . O da , hoces ! Samo ustani , i vjeruj u sebe !
