#biljani

Boli ovo,boli.. Ali sta je moja bol naspram boli majke koja je ostala bez svoje djece,naspram boli djevojke kojoj nisu dopustili da postane majka kojoj su oduzeli dijete prije nego ga je sama u naramak uzela. Ma sta je ova bol naspram boli djeteta koje je ostalo samo na ovom svijetu,samo s bijelim nisanima svojih najmilijih Sta je ova suza,naspram mora suza majke koja ne zna da li ce ikada pronaci ne sina,nego kosti njegove,koja je i mrtva vec 20 godina,a ipak prkosna i puna nade.. Sta je krivica?Sta je to pogresno u mom narodu? To sto se okrecemo prema Kibli,padamo na sedzdu pred Allahom dz.s. i sto se zovemo drugacije? To sto postojimo? E pa i dalje postojimo i dalje cemo prkositi i dalje cete slusati ezan s nasih dzamija. Niste uspjeli nista,sem toga da ste nas ucinili prkosnijima i jacima,jer nasa tuga nasa je snaga,a pravda je spora ali sigurna!!

7/10/1992 Never forgive and never forget the genocide in Biljani, Bosnia. I will never forget, I lost my grandfather and many more family members to heartless monsters.