#05.01.2016

Pucala bi i primila metak za mene, jer znala je da bih joj čuvao leđa i kada joj ih svi okrenu. Takvu ženu poštuješ, i ja sam to činio, ljubav nije imala ništa sa tim. A volio sam je iz nekih potpuno drugih razloga, prije svega jer sam znao da bi mi pucala u čelo ako to zaslužim, bez razmišljanja, bez obzira koliko se samo moja probudila tog jutra.

Samo da ti kazem da nekome popravljas svaki dan,svaki minut,svaki trenutak...A to nije mala stvar.

Njena pojava me uznemirila, iako sam je vidjeo prvi put. Prišao sam joj i kao sudbina lično, rekao da će nešto biti između nas. Rekla mi je da sam lud i nastavila dalje. Te riječi uopšte nisu poljuljale moju odluku donešenu u djeliću sekunde. Dva mjeseca nakon prvog držanja za ruke, rekla mi je da me voli. Eto tako, kao da smo tu oduvijek.

Ako ti ikada bude nejasno, zašto sam te zapričavao, nasmijavao, držao budnom izbjegavajući rano spavanje, sjeti se da to ljudi rade kada nekoga vole više od svog života.

Vjerujte mi, ne znam šta me privuklo njoj. Nije se mnogo razlikovala od drugih. Nije bila od onih koji su na riječima bili najjači. Ona je ljubav dokazivala djelima, upornošću, ljubomorom. Nisu je privlačile velike stvari, sitnica bi je obradovala. Zagrljaj joj je bio najveći poklon za bilo šta. Nikada nije pričala mnogo o budućnosti, ali je željela da je ima sa nekim poput mene. Ni ja nisam bio taj koji je volio da obećava, jer, ni sam nisam znao šta donosi novi dan. Razumjela je stvari koje ni ja sam nisam. Vjerovala u čuda. Često bi mi pričala o stvarima za koje nikada nisam ni čuo. Potrebno joj je malo nježnosti, pažnje i mnogo ljubavi. To je zadovolji, zbog toga živi.

Bože,ne želim da prestane.

I mater vjetru,dok je nama nas.