preko nebeskih granica

Postuje te

Voli te me

Vidim svu vašu ljubav

Itekako

Sija do najdaljih oblaka neba

Tom vašom silnom ljubavlju

Ponovo ste uništili djedovu najdražu unuku

Ono maleno dijete

Koje trčakara po zelenoj livadi

I svima bere šareno cvijeće

Ono najupečatljivije jer smatra da njene voljene osobe jedino to zaslužuju

Biser najšireg osmijeha

Da li ste primjetili

Kako svoje čuvene bisere

Biram ostaviti u kutijicu

I prije izabrati najklasičniju zlatnu ogrlicu

Bisere nosim kada očekujem svoj dječiji osmijeh na licu

Da se upare sa biserima u ustima

Kotrast

Ali

Kako će te vidjeti

Od te nazovimo silne ljubavi prema meni

Te sitnice

Plačete noćima

Tražite taj moj mili dodir

Kao majka dijete iz vojske

I pitate se šta se to meni odjednom desilo

Ljubav je promijenila

Ohladila

A ne pomišljate da zbog vase

Silne ljubavi

Ja mučim muku

Sa zalogajima koji su potrebni mom želudcu

Upravo da bih mogla vama poklanjati tu

Silnu ljubav

Da mi se ta najzastupljenija bolest uma

Vraća

Niko ne pita

Kako si

Svi kreću sa svojim problemima

Kao sa moji nikada toliko veliki nisu ni postojali

E pa ljubavni davaoci te iskre u srcu

Ne pokazuje te tu

Silnu ljubav

Toj djevojčici

Bijegom princa iz mog mozga

I mozaika ostavštine sreće iza sebe

Koju je ostavio

Srušili ste sve

Ruševine moje srce čvrsto čuva

Ponovo se vraćam na staro

Na nebitno stanje

Na putanji svoje ideje i uloge u životu

Koje sam pronašla

Jedva

Izgrađujem novu osobu

U sebi

Koja će vam se manje svidjeti

Jer nit je mila

Nit je draga

Nit je spremna davati

Tu vašu napomenutu

Silnu ljubav

A nosite staru na duši

Sa znanjem da vas jedan čovjek

Kojeg niste upoznali

A pošalit ću se

Nisam ni ja

Ali mi je pokazao pomenutu ljubav

Više nego svi vi skupa

Nosite i tog jadnog čovjeka

Kao i mene

Sve je krenulo prije dvije godine

Drag period srcu mome

Taj jubilarni izlazak julskog, sunčanog posljepodneva

Je obilježio početak ove prekrasne avanture

Zvane prijateljstvo s njom

S njom je posebna energija uvijek

Bar je ja osjećam

I tada prije 730 i kusur dana

Zahvala je Bogu

Što nam je noć pred ukazao na slobodne sate sutra dan

Te želju da provedemo skupa tih 3 sata

Otišle smo u kafić

U koji više nikada nogom nismo kročile

Sada imamo drugu dražu opciju sjedenja i uživanja jedna u drugoj uz arome narandze

Ali uvijek je osmijeh na srcu

I toplota oko duše kada prođemo pored njega

Tačno se sjećam stola gdje si mi kazala

Svoju najmračniju tajnu koju ni sa kim nisi  podijelila

Te si bila uplašena reakcije

Ljubavi drago mi je što sam ti ukazala na bespotrebnu sramotu i lagodnost u kazivanju životnih situacija i stvari

Ne volim kada mi kažeš

Zapravo to je jedna stvar

Koju

Iz

Dna

Duše

Mrzim

Da ti je nelagodno kada vidiš moju facijalnu ekspresiju pri kazivanju neke neuobičajene stvari ostalim ljudima

Vjeruj mi

Nikada nakaradne pomisli nisam imala za ništa tvoje

Pa pobogu

Ispričala sam ti svoje crnilo misli o borbi sa samom sobom

A ti si mi uputila pogled pun ljubavi i razumjevanja

Kako išta osim divnog govora i pomisliti, a kamoli izreći biću poput tebe

Zar ne vidiš svoju divotu

Zar ne vidiš da si vrijedna brojke jedan

Te da si meni, a i mnogima oko sebe upravo jedina

Uvidi to napokon

Skoknit ću opet u godinu 2020

I to julsko poslijepodnevlje

Zapravo moje fascinirajuće misli

Za čovjeka ispred mene

Pomisli

Kako neko može na ovoliko načina oduševiti moju dušu i oči

Ostavit bez teksta i nijednog pridjeva divote za tebe

Savršen sklad svakog milimetra figure duše i tijela si

Baš

Ti

Te ni sada ne mogu procesuirat da dijelim s tobom isti vazduh potreban za preživljavanje

Taj dan s tobom pored mene sam se osjećala kao u najtoplijem dijelu doma

Otkrit ću ti tajnu

Bila si moja sunce

I dalje jesi

Bila si ta koja je podijelila te svijetle zrake upravo sa mnom i to nesebično

Bila si a i ostala razlog sve ijednog dobrotvornnog učinka u mom životu

S tobom sam sazrila tek ću

Vjerujem

S tobom za ove dvije godine uvidjela sam

Šta znači riječ ljubav

Riječ prijateljstvo

Radnja voljeti nekoga

Naučila si me iskreno i duboko voljeti

Naučika si me da su emocije normalna stvar

Te da ih treba pokazivati

Produhovila si me na svaki način

Nadam da ćemo zauvijek koračati putem koji smo izgradile od ljubavi

Te da nikada neće biti stranputica

Ako ne znaj

Da će te djevojčica najposebnijih očiju

Kada sam govorila drugaricama da osjećam

Novo poglavlje života

Vjeruj

Prinče moj

Prva pomisao

Bio si

Ti

I taj tvoj sklop

Ljupkog pogleda

Osmijeha

Širokog kao brda bosanska

Jedan od zadnjih puteva kada sam osjećala

U utrobi sebe

Novinu

Ta

Novina

Je došla u vidu

Tebe

I oduševljenja svih sistema organizma

Tobom

Prošli put

Novina se proektirala

Započinjanje jedne od najljepših stvari koje sam mogla uraditi za sebe

Onako kako se u narodu kaže

Da duši meraka dam

A taj merak

Su ove moje

Malo više tvoje

Prinčeve hronike

Te se nadam da i ovaj put ekspresije novih emocija

Dolaze u vidu tebe

Kao stalnog boravaoca

I mog stalnog

Osjećaja ove

Nove emocije

Dosadnih uobičajenih tužbih pjesama

Kao svaki drugi pisac

Rekla sam na početku svega

Neću sebi to dopustit

Ali zar onolika patnja

Da se ne isprazni

Na običnom komadu papira

I još običnijom pjesmom

Za koju ti nikada nećeš ni saznati

Opisivanje moje jučerašnje usplahirenosti i sreće bila je u abnormalnoj količini

Cupkala sam nogom unervoženo

Treptala krišom oči, da bih sebi ispunila

Onu želju

Koja se zove tvojim imenom

Lahko povjerovala da ovo ima smisla nekog

Ponovo

I

Ponovo

Kao da to svaki prethodni i naredni put neću uraditi

Ispitivala nju da mi priča prinčeve bajke

I dopustila sebi oduška i crvenoj boji da se prostire po površini mojih jagodica

Naravno

Svemu tome je došao kraj

Ponovo

Koliko se iznenadim svaki put time što

Iznenađenjem tvoje hladnokrvnosti

Dovedeš moje srce u stanje raspadanja

Te se stvarno više ne mogu izdržat

Toliko pkesama je opisano

Upravo o boli voljenog, zureći u prizor kako nesebično ljubav dijeli s drugim, u momentu pomjeranja očne jabučice ka tom paklu

Istog momenta dožive pomračenje

Te kroz središnji dio tijela

Malo više ka lijevoj strani

Gdje stoji

Tada već napuklo srce

Ispitujući egzistenciju upravo njega

Zašto Bože kuca

Kada nema kome?

Jučer si vodio ljubav

Svemirima

Osmijehom

Smijehom

Dodirom

Mirisom

Sa svojom princezom

Znaš koliko je gromoglasan smijeh bio upučen mojoj tuzi

Jer, ima jedna skrivena scena, smišljena i sakrivena u središnjom dijelu mozga

Svaku noć se ista ta ponavlja

Klizeći kroz sve moguće moždine tijela

A ti si upravo sa tom počašćenom damom

Izvodio

Baš nju

Ja kao emotivni gledalac

Nisam dugo mogla suzdržati, procenat vode organizma, upravo na suze

Pustila sam ih

Mada kao da si ti znao

Da si jednoj princezi uništio cijelo kraljevstvo

Te na bijelom konju pokupio svoju princezu

Koja te naziva

E zlatni momče

Pišem ti u nadi

U ime ovog izmaštanog

Njenog univerzuma

Da jednom ova pjesma dođe do tebe

To jest

Da ti iz prve ruke ona pročita

I drži onaj svoj osmijeh na licu

Znaš onaj isti osmijeh

Sa kojim te časti svaki put kad naiđeš i 55 metara udaljen od nje

Ona tebe itekako primjećuje

Jer Bože

Ti si paša

Njenog pašaluka

Jedini zapravo

Onaj isti osmijeh

Kada joj uputiš pohvalu za njenu lepršavu zelenu suknju

Za koju bi joj govorio kako perfektno prati njene crte tijela

Te da voliš kad obuče baš nju

Jer se vračaš u dječije doba

Kada si mami na onoj njenoj čuvenoj haljini koju bi nosala svaki put kada biste zajedno koračali ulicama ovog

Maglovitog grada

Odvezivao i ponovno

Zavezivao

Tu vrpcu

U mašnu

Te bi se sjetio kako si upravo na toj haljini naučio tehnike vezivanja, pa bi se svaki put hvalio mami

Jer ti svaku noć sve bolja ispadne

Svojoj duši bi s vremena na vrijeme kvario savršen oblik mašne

I time joj skako po živcima

Mada ona bi se odljutila

Samo treptajem

Tih kako ona kaže

Najljepšim tamnim nijansama

Zelene boje

Došao bi joj navečer i ispričao

Priču o haljini

Ona bi naravno rekla kako je to najmedenija stvar svijeta

I svoje riječi bi upakovala

Kao pčelar produkt

U teglu, zvanu med

Taj isti osmijeh

Kraseći divno svjetlo lice

Kada bi joj rekao

Kako je najljepša djevojka svijeta

Koju je tvoja duša, potom i oči upoznale

Osmijeh bi naravno bio prisutan

Pri čitanju njene poezije upravo o tebi, tebi

Svaki momenat bi ti u detalje opisivala

Proveli bi sate i sate

Sjedeći u hladovini grana koje se prostiru iznad divljeg hrasta, uz šumove rijeke

Svaki sekund bi je više

Volio

I

Volio

Zarazila bi te tim osmijehom

Pa bi brzo bolje

I ona postala redovni stanovnik

Sunčanih tragova na jagodicama lica

I sjajila u tvojim očima

A taj isti osmijeh

Paša dragi

Ona već sada

Nosi na licu

Vjeruj ljepši prizor

Za života moga nisam vidjela

Te se nadam

Ti ni ne znaš

Jer Bože kako bi znao

Da jedna djevojčica svake večeri

Ne večeti

Dana

Podneva

Poslijepodneva

Misli o tebi

Još više ne znaš da misli tužne stvari

Kako nikada neće pronači princa

Kako joj je princ odbjego zajedno sa tim bijelim konjem

Kako sjedi sama u dvorcu i želi te na

Svaki

Mogući

Način

Poželjela sam onu usplahirenost

Tvojim gracioznim ulaskom

Još gracioznijom pojavom

Gdje sve u mojim svemirima zatamniš

I ti si tu najsjanija zvijezda

Bolje rečeno jedina

Poželjela sam te leptiriće koji lebde po cijelom mom tijelu

A najviše se zadrže u mom srcu i duši

Tu malo više lebde krilima

Poželjela sam da mi ona priča o tebi

Kako si ti najiskreniji osmijeh mog lica

Kako tako dobro jedno drugo pašemo

Kako bismo rukama sklopljenim u predjelu šake, ušli u taj čarobni prostor i sve ih zasjenili

Poželjela sam onaj osmijeh

Koji se sve rjeđe pojavljuje na mom licu

Molim te izazovi ga

Stvori ga

Ne znaš koliko sam ga željna

Poželjela sam da uklopimo i vanjski izgled u vidu odjeće

Poželjela sam da tvorimo blud očima

Poželjela sam čuti da sve ovo ima smisla iako ništa nema

Poželjela sam te gledati bez prestanka

Poželjela sam da mi se iz srca nasmiješ

Poželjela sam te vidjeti sa onim mrkim drugom i kako ti on pravi širok osmijeh

Gdje ti mogu vidjeti bijele bisere usta

Poželjela sam da zamišljam scenario gdje taj isti osmijeh ne bi skidao sa lica kada bih ja bila sa tobom

Poželjela sam da izmaštam kako me obgrliš i praviš naš mali svemir svojim rukama, i tako utonem u duboki san

I sanjam tebe

Poželjela sam noćno trzanje, pominjanje tih magičnih riječi u vidu tvog imena

Poželjela sam završiti neki zbrljani sklop koji ljudi nazivaju pjesma, ali onako da ima sretan motiv

Sa prinče moj

Kako sam prije

Pa ću sebi ispuniti bar tu želju

Jer za ostale si mi ljubavi ti potreban

I iskreno se nadam da ćeš tu potrebu pretovoriti u naviku

Zašto mi ne daš taj tvoj usnuli pogled sa onim najdivnijim osmijehom na licu

Zašto odjednom želiš da istrijebiš tu tajnu

Zašto želiš da se kući vračam tužnog lica

Zašto mi ne daš ni tih par momenata gdje ću biti najsretnija djevojka svijeta

Zašto ne želiš da ti se približim

Pokazala bih ti sreću, ljubav

Sve što si ti meni nesvjesno ukazao

Dokazala bih ti da su ti sve one bezvrijedne

Iste

U nijansama boja kosa se razlikuju

Vjeruj da bih te uvjerila

Te da bi se kajao što si u prazno trošio sebe na njih

Uvjerila bih te da bajka postoji

Da prinčevi i princeze nisu izmišljotina

I da si vrijedan

Svakoog mog završetka poetske fantazije

Sa

Nemam

Od tebe

Nemam

Ništa

Koliko god sam u prošloj pjesmi pisala

O tebi kao mojoj najvećoj ljubavi

Ja od

Tebe

Nemam ništa

Ovih dva mjeseca obrtaja sunca oko planete

Sve moguće padavine

Pa čak i dva zemljotresa

Su mi dovoljan pokazatelj

Da

Ja od

Tebe

Nemam

Ništa

Kraj pakaa prolazi

Dolazi period gdje sam najviše opuštena

Ali

U mojoj glavi s tobom ništa

Ne volim da pišem o tebi

I povezujem te sa lošim stvarima

Tako da

Ni od ovog pisanja

Nemam

Ništa

Ni od zraka pogleda na tebe

Nemam ništa

Ni on stvaranja nepostojeće bajke

U kojoj sam ja izgubljena princeza

Nemam ništa

Ni od ove ljubavi

Nemam ništa

Pa čak ni od završetka svake moje pjesme tebi, mojom omiljeneom prisvojnom zamjenjenjenom imenicom

dva izlaska, i prezentiranja sebe

Jedino tebi

Živim od subote do subute

Od tih par sati gdje ću uloviit po koji pogled tebe

I doći kući plakati od moje sreće koja je proizašla iz okrilja tvog svemira

Tješiti svoje napuklo srce

Da to ima neku značajku

Pa tako i jučer

Željela sam izaći nasmijanog lica i isto tako se vratiti još namijanijeg

Sjela sam u taj kafić gdje je čarolija započela

I čekala te

Žalosno

Strijepila i nisam skinula niti pogled sa ulaza

Ispila litar vitaminskog bustera

Ali

Ti i dalje nisi bio tu da me počastiš sobom

Krenula je pjesma

Koju sam mogla povezati uz sve drugo

Samo ne tebe

Riječi su prevelikom tugom obasute

Da bih to spojila s tobom

Ali taj momenat

Je bio mislim

Jubilarni početak patnje

I ta pjesma uz koju ću nažalost brzo pronalaziti tebe

Zbog značaja tebe meni

I tih satak koji bih zurila u tebe

Čak i ta drugarica koja isto tako ima predivni poklon očima, pa i ostale, su mene pitale da li da idemo, jer ljubavi on neće doći

Znale su da mi je svaka lađa napukla

Kroz gužvu i preveliku masu ljudi oko mene

Ja sam tražila onu koja se izdvaja

Nisam je našla

Krenula kući

I hitnim zvučnim pozivom

Morala ponovno koračati prema centru grada

I molila sam Boga da mi šalje neke znakove

Da se trebam vratiti i vidjeti njegovu divotu

Nije bio slučaj

Saznala sam da lutaš tim ulicama našega grada

Bez mene u vidokrugu

Te sam shvatila

Da i kada bih prolazilq

U tvojoj glavi bih bila samo slučajno tu, i možda bih se sjetio mojih crta lica od nekud

Dok bih u meni jurkao od predjela cijevi prodora do najdubljeg dijela stomaka vjetar

Koji prenosi abnormalnu ushičenost

Te bih došla kući, naravno ispisivajući stihove

I svaki taj sretni pjesmuljak

Kao u bajki završila stihom

Prinče moj

Omiljena pjesma ispisana za tebe u ime mene je upravo tajna

Jučer sam s njom pričala kako je u toj pjesmi prikazana moja najveća sreća tebi

Toliko si mi svaku poru ispunio srećom

Usplahirenosti

Poput malog djeteta koji je prvi put zaljubljeno

Počinio si takav rusvaj

Pričala sam joj kako i jučer dok smo i ti i ja sjedili i ispijali gorčinu tog toplog napitka

Kradomice ja

Malo manje ti

Zurili očima jedno drugo

Rekla mi je kako prije moje pojave

Nisi dijelio tajnu ni sa kim

Osim prstima poleđini mobitela

Ušla sam neprimjetno u kafić

Ne razmišljajući

Moj princ, lađe svog tijela polaže u udobnoj fotelji

Ušla sam osjetila sam poglede drugog kraja kafića

Digla najveći okupator pogleda

I

Ugledala

Tebe

U glavi me je mučila misao

Da li je prepoznao korake

Koji koračaju tako blizu njega

Da li je osjetio dragost i na moment

Što će ispred sebe imati moju egzistenciju

Da li je ikada pomislio ona bi bila tako dobra mjuza mog tornada emocija

Slikao bih po njoj slike vrijedne

Vrijedne mjesta u najprestižnijim muzejima

Ona bi u meni umjetnost proizvela

Rekla mi je, djevojka čije mišljenje toliko uvažavam i šapatom ću ti odat

Fana ove moje bajke što ispisujem redovito,

Koga uvjeravam u postojanje

Tajne

Nju ili sebe

Kako ona gromoglasno izjavi

Nju ne moram

Jer i slijepac osjeti energiju očima

Nama samo to i ostaje

Ta naša energija

Ljepše rečeno

Tajna

Svemira

Dijete koje vješto prekriva svoj stid

Sam ja u kontrolisanju pogleda nad tobom

Često si digao pogled

Vapeči za samo otkrivanje našeg sudara svemira

Zastala sam jednom radoznajući

Pitala tvoje oči

Koje su bile šokirane mojim ostankom na njima

Pa pobogu kako i neću

Kad ih redovno opjevavam

Da li su slučajno tu

Je li moji svemiri ispituju u prazno, vrijednost mene u tvojima

Negirao si svaku sumnju u tom momentu

Jer ja sam dobila odgovor

A ti

Ti i dalje nisi pobjegao

Kada se urazumim

Pomislim pa Bože

Kako bi svaki put moglo biti slučajno

Kako sam slučajno stvorila tajnu

Slijepa jesam

Ali to vidim itekako

I kako sam mogla ikada

Povrgnuti našu tajnu

Negirati je

Samo se nadam

Da će osvanuti jutro kada budemo

Bili spremni taj dan pisati bajku našim srcima

I kada ja postanem jedina princeza tvoje duše

A ti

Kao i po običaju

Muha koja zuji

Po mojoj sobi

Praveći akrobatske i ludzacke okrete

Nervira me

Dosađuje mom umu

Dosađuje tom dijelu mozga

Koji bi da razmišlja o tebi

Dosađuje

Radeći preokrete

Sve od granice kraja jednog oka do drugog

Stala je

I dopustila mi da razmišljam

I da mi bude sve osim

Dosadno

Jer kako da mi bude

Od tebe koji si redovni posjetioc mojih misli

Ti mi oduzimaš vještinu rada bilo čega drugog

Ti mi oduzimaš svaki trun slobodnog vremena

Ti mi oduzimaš sve i jednu rječicu mog vokabulara

Kako bih sto divnijim riječima opisala tvoju divotu

Ti mi oduzimaš posljedni dah

Ti mi oduzimaš prvi sekund otvaranja očnih kapaka

Oduzimaš mi vrijeme dosade

Mada da ti pravo kažem ni najmanje mi nije žao

Jer mrzim osječaj dosade

I misli na pašu

Te Bogu svaku noć zahvaljujem

Što si postao lopov

I što te je moj um prozvao kriminalcem

Jer moje srce si osevapio

Te ni malo ogriješio

Danas 31.5.2022

Je trebao biti poseban dan

Dan ispunjen srećom i veseljem

Tobom

Dan kada odajemo našu tajnu

Dan gdje sam odbrojala i 62 dan ljubavi tobom

Mada zaboravila sam tu činjenicu da ti to ne brojiš

Ne brojiš koliko koraka smo blizu jedno drugom

Zapravo koliko smo daleko jedno od drugog

I poslije jučerašnje tuge

Spomen četiri slova tvoga imena

Ubijaju i guše ijedno slovo riječi tuga

Ponovo kao prije mjesec dana

Sam pisala sastav o tebi

Kao da je to jedina stvar koju ja znam raditi

Ali nije da mi i najlakše pada

Jer govoriti o tebi u superlativu

Najmanji problem

Opisivala sam moj osmijeh koji ti u neznjanju izazivaš

Kada bih te i krišom pogledala

Ti ne bi mene

Vjerujem i da češ na ovaj meni poseban dan

Provesti u društvu neke druge

Dok ću se ja tješiti da mi imamo tu malenu tajnu skrivenu u našim svemirima

Dok ti dijeliš svaki pedalj sebe bez ikakve tajnovitosti svakoj drugoj

A naša tajna

Zapravo samo moja

Koja je

Nepostojeća

Hvala ti prinče

Na predivnome poklonu

Ovoga dana

Učinio si me najtužnijim ljubavnikom

Propalim poetičarom

Ali tolerisat ćemo tu činjenicu

Zahvalit ću ti se

Što postojiš

Jer ja nikoga

Nisam ovako voljela

U zadnje vrijeme ne pričamo toliko

Smanjile smo komunikaciju na minimum

Jednostavno je tako

Krivo mi je što nije kao prije da letimo i čekamo te večernje sate kada se sve smrači, svi utone u nadam se lijepe snove

A ispred mene

Nije tama

Ni najmanje

Na ekranu zrači jedno divno sunce

Duge smeđe kose

Najljepših para isto tako

Smeđih očiju

Znate li da sam zbog tog meni posebnog stvorenja, zavoljela i vidjela ljepotu u zagasitoj i tamnoj boji koja obilježava srž očnih jabučica

Koja odiše ludzačkom energijom

Volim vidjeti

Meni najljepši osmijeh

Na njenom licu

Volim slušati kako serotonin iz krvi, reproducira preko glasnih žica taj umilni zvuk zvani smijeh

S tim zvukom bih se rado svako jutro budila

Odaću ti tajnu

U jednoj od mojih omiljenih pjesama koja se zove upravo zlato

Jer ti itekako moje jesi

Povezujem sa baš tvojim osmijehom

Volim kada mi je baš ona prva na play listi ujutro dok se spremam

Otišla si prije četiri godine u daleki svijet

Nekako u to vrijeme tvoga odlaska

Nisam mogla procesuirati toliku tugu zapravo

Ne znam kako bih opisala, ali ljubavi ako je moguče, a pogotovo zato što si ti u pitanju

Zavoljela sam te više

Osoba si koju najdublje

Najiskrenije volim

Nikada nemoj pomisliti da moja ljubav prema tebi manjka

Nikada je dosta vjeruj

Nedavno pri našem razgovoru sam te samo gledala

I moje srce iznutra šaptalo mi je

Znaš li ti koliko u meni ima ljubavi za tu prekrasnu djevojku što upravo gledaš

Zauvijek ću da te volim

Ti češ zauvijek u meni imati mjesto gdje ćeš se moći vratiti kada god poželiš

Uvijek češ u meni imati prijatelja za razgovor

Tebe smatram dijelom sebe

Veliki si dio moje duše

Zajedno smo je gradile

Znaj da moja mama još uvijek pita za tebe

Tvoje ime se nije ugasilo iz naše kuće

Znaj da su moji i dalje najosjetljiviji na tebe

Kako mi je babo rekao sa njom bi te mogao pustiti na mars ako treba

Jer će mi te vratiti ispunjenu sretnu

Znaj da će mi uvijek prva uspomena prošle godine biti naše ostvarenje iz desetogodišnjeg doba

Gdje smo planirale brčkati nogice i skupljati vitamin D, na obalama Jadrana

Znaj da kada imam i veliki problem sjetim se tvojih utješnih riječi i idealizovanja mene

Bude mi bolje

S tobom je sve bolje

S tobom je

Bilo

A i

Ostaće

Njoj

Ova pjesma ide

Njoj

Mom najvećem svemu

Najdivnijem prizoru

Koji je moja duša

Ali i moje kako ona kaže najljepše i najspecificnije oči

Vidjele

Pobogu nikada neću razumjeti

Kada ona svojom očaravajućom postojućom pojavom

Izjavi kao nebitnost

Neprimjetnost

Ona koja je prva osoba koja meni

Pa vjerujem isto tako i svima oko mene

Prva zapadne za oko

Na tom sivom trotuaru

Koji vjerujem iako je neživa smjesa, sjedinjenja od strane čovjeka

Zahvaljuje Bogu i tom čovjeku koji je smjesio tu sivu masu

Što baš njeni krasni koraci, kroče

I stoje na tom pločniku

Čekajući mene

Sutra i svoju dječicu iz škole

Koji će vjerujem

Njoj

Svaki dan ponavljati

Kao što joj i ja ponavljam

Da je najdivnija žena koju poznajem

Brine se oko toga kakva će mama postati

Ljubavi

Bičeš najbolja mama svijeta

Ta malena tri bića, će svaku noć zahvaljivati Bogu što su baš u tvojoj utrobi nastala

Brineš se za toliko stvari u zivotu

Za njega

Kojeg jedva cekam da upoznas

Da moze potvrditi i nadograditi riječi koje ja upravo pišem

Za mene

Ljubavi, za mene se samo brini ako ti nisi u blizini mene

Jer tada trebaš

Sa tobom sam uvidjela ljepotu života

Ljepotu sebe

Ljepotu ljubavi

I te riječi

Volim te

Njoj

Osobi koja je mene, največeg realistu, i ismijatora nadimka ljubavi

Navukla kao na drogu da mu budu puna usta kada baš

Njoj

Izgovaram tu zamijenjenu imenicu

Njoj

Osobi koja se najmanje treba brinuti

Oko svoje fizičke savrsenosti

Ljubavi

Najperfektnije si biće koje sam vidjela s moja dva očna pomagala

Volim tvoje zelene oči, koje me tjeraju na plač, i uzimanje na tonu papira kako bi predočila i tom papiru njihovu perfekciju

Volim pogled

Za mene

Za njega

Volim kada osjetim divljenje tvojih očiju mojom pojavom

Volim sreću u tom pogledu za njega, ne znaš koliko sam zahvalna Bogu što je napokon primjetio

Volim tvoj nos

Taj koštani sklop koji mi ponekad zagnjuri u mehkoću obraza

Pa mi potom izgovoriš da tako eskimi šalju poljupce

Volim to kako mi i na taj način pokazuješ ljubav

Volim kada mi kažeš koliko se trudiš da mi i fizičkim dodirom izjaviš ljubav

Volim koliko se zabrineš da li to radiš na pravi način

Ti svojim izoštrenim jagodicama, izazivaš fantaziju sretnih emocija u meni

Izazivaš tim sigurno mjesto u meni

Njoj

Osobi kojoj nikada neću moći dovoljno zahvaliti koliko sam joj zahvalna

Tim što mi je pokazala da mogu opet voljeti

Što mi je povratila vjeru da ću biti sutra jedan od najboljih odgajatelja porodice

Osobi koja mi je ukazala da sam ostala sunce

Osobi koja mi je pomogla izgraditi sebe

Koja mi je pokazala korake širokog osmijeha

I zajedno sa mnom prelazi na stotine miliona tih istih koraka

Njoj

Osobi koja mi je dokazala da sam nekom prvi izbor

Njoj

Osobi koja će uvijek biti moj izbor jedan

Nikada se ne sikiraj ljubavi

Ja na tebe uvijek mislim

Ma šta god radila

Pjevala

Jela

Pisala

Sanjala

Njoj

Osobi koju svrstavam u svoju intimu

Kojom smatram porodicom

Koju nikada necu smatrati prijateljom

Jer to nije dovoljno posebna riječ

Kojom mogu opisati moje osjećaje za tebe

Njoj

Koju svim

Srcem

Dušom

I tijelom

Ispričat ću svoju priču

Spremna sam da to predočim na papir

Ne sve

Niti u pola moje boli

Ali bar djelić

Biće lakše objasniti ljudima

Nemam puno godina

Neki bi pomislili previše sretno dijete nasmijano zdravih roditelja, kuće pune svjetlosti

Ponajvise nasmijanog lica

Gluposti

Nemate pojma

Da je to sve maska

Maska da meni bude bolje od neshvaćanja

Od lica i očiju jagnjeta

Koje se preoblikuju kada zucnem nešto

I postavljanja prema meni kao nekoj jadnoj osobi

Nisam

Ponovo

Gluposti

Sebe kroz dosta stvari koje sam prošla nikad nisam dovela do stadija misli

Jadna ja

Jadnost kao stanje uma mogu samo povezati sa ljudima koji su meni ostavili doživotne ožiljke

Pa pobogu kako neću nekog smatrat dnom

Zbog kog ne mogu obavljati normalne funkcije ljudi

Jesti

Spavati

Razmišljati

Pogledati se u ogledalo i ne vidjet njih iza sebe

Uništatore mog najsretnijeg perioda

Ljude koji su meni unistili sreću

I taj pod navodnike najdivniji osmijeh na licu

Nemate vi pojma kako se ja smijem

Nemate pojma kako izgleda taj divni osmijeh lica

Žao mi je što su ti upravo

Jadni ljudi

Zadnji put vidjeli moj najdivniji osmijeh

Za koji mogu reć, iako nisam narcosuidna osoba

Najdivniji osmijeh životom viđen

Te ljude srečem i dalje

I nenormalnu nervozu stvaraju u meni

Bjesnilo

I kreiraju sto i jedno pitanje

U mojoj glavi i prave pogrešne odgovore

U vidu kompleksa

Zar sam tolko nebitna da i ona najgora ćelijska sobica ne bi bila dovoljna da proceuira njihovu jadnost i bijedost

Da jedno maleno dijete

Naivno dijete

Koje uvijek gleda svijet kroz sunčane naočale

Pa i ne mora jer je ono samo

Ta najsjajnija kugla neba

Iskoriste kao vreču nebitnog pepela

I samo sunce

Pretvore u taj pepel

Igrajući se

Šarajuči prljavštinu po njegovom još neizgradjenom tijelu

Smatrajući to dobrim djelom

Pa kako cu ja objasniti ljudima

Zasto ne volim dodir

Da se neko prema toj

Svetoj kreaciji Boga

Uvije i upotrijebi vrhove prstiju

I poput pamuka klizi po mojoj cijeloj duzini

Posebno

Rukama

Vratu

Bojim se

Te prljavštine

Koju nikako sprati sa sebe

Nikako povratiti taj sloj

Unutrašnje tkivo ne da

Zacijeliiti te rane

Nazivaju me slabom

Zbog toga

Gluposti

Ne znate kako se nositi

S tim

Da morate manipulisati i lagati ljude

Da ne biste probudili staru emociju

Bojeći se torture i grmljavine koja ce izbiti ako se ponovo dogodi

Kako objasniti čovječanstvu

Da te je strah voljeti na onaj dječiji divni način

Jer oni koje si voljela

I koji su tebe voljeli

Uradili su upravo

Sve

Te

Nazovimo

Gluposti

Koje vi smatrate

Ne znate da te gluposri

U meni izazivju osjecaj

Gladi

Praznine

Prije svega psihicke potom i fizicke

Ne

O

Tim

Glupostima

Neću da pričam

Jer me je strah

Smatrajte taj strah

Mojim najvećim

Odbradbenim mehanizmom

O tim

Kada počnete smatrati

Gluposti

Manjim glupostima

Tada

Će se cijelo čovječanstvo krenuti svetiti

Pa ćete se vi krenuti bojati

A naš organizam će napustiti

Ali sada

Su to

Samo