malo sam spaljen al svejedno mi je

"Hajde da pravimo veliku svadbu 250 uzvanika, da se pleše, pjeva i slavi cijelu noć"

i

i dodaj svetu malo boje

samo mali kutak mira

nekoga pored nje

da je voli

da pije kafu sa njom

Okružen svojim fizičkim i psihičkim rusvajem,

Raspad sistema,

Ma ko ga jebe,

Život ide dalje,

Cigareta uljepšava dan,

Dok katran se lijepi za pluća,

I poput mraka polako me guta iznutra,

Sam sebi nedovoljan,

Vječito tužan,

Zamišljen,

I mrzovoljan,

Okružen ljudima koji me vole,

Zbog mene i takvog kakav jesam,

Ali đavo duši mira neda.

Eno ga tamo u ćošku,

Svoju violinu svira,

I strpljivo čeka,

Da za stol sjedne,

I da ponovno šapuće,

Mračne priče,

Što po umu kruže,

Šapuće li,

Šapuće,

Moja duša i srce,

Jauče,

Pomno me prati,

I pita kad će moći da svrati,

Žao mi je što sam tužan,

Sam sebi ljubav ne znam da pružam.

Volim ljude,

A najviše nju,

Moj kamen temeljac,

I moja stijena što mi zrake sunca daruje,

Žao mi je što ne znam svojim umom vladati,

Žao mi je što te nekad uspijem razočarati,

Žao mi je što nisam sam sebi dovoljan,