Podstanar sam u sopstvenom tijelu
A unutra stalno neka galama
I smještaj nije neki
Pomalo tijesan
Gomila neizgovorenih riječi
Razbacane svuda po mislima
Ipak prešućene
Jer ispred jezika piše
Pazi sklizavo
Hiljadu puta ispeci
I opet ne reci
Barem dvije manje rupe na plućima
I jedna veća između rebara
Nigdje prozora da prozračim
I saperem grijehe
Gušim se
A kirija prevelika



















