Ženski stvore, ti si nenormalno staromodna i beznadežno luda ako misliš da bih ti napisao pismo, odveo u pozorište i plesao tango dok nas niko ne gleda. Ti si blesava ako misliš da bih obukao odijelo iz ‘90 i stavio na glavu jedan od onih bezveznih šešira. Ma ti si potpuno pošašavila ako misliš da bih sate provodio u biblioteci i ispijao kafe u nekom staromodnom bifeu, čitajući stare novine. Nejasna si mi. Pa ti zaista vjeruješ u to da bih gledao filmove u crno-bijeloj boji i polemisao o prethodnim ulogama glumaca. Samo mi nemoj reći da si se nadala da ću zapamtiti neke sitnice o tebi, da će mi to biti toliko bitno da bih zapamtio? Ma ne, čekaj, ti si se nadala da ćemo imitirati parove iz ‘70? Zaista? Pa ja ne mogu da povjerujem. I još si se nadala da ću ti kavaljerski staviti cvjetić u kosu i nježno poljubiti ruku? Da ću krišom ubrati cvijet iz komšijske bašče? Djevojčice, mene je sramota i kada vidim da onako ponosito nosiš čarape različitih boja. Ti si tako uvrnuta, djevojčice. Ti si za žutu fiću i skupljanje školjki po obalama mora. Ti si prerasla ovaj svijet. Ti si meni, djevojčice, mnogo zanimljiva, evo priznajem, ali ja bih nešto obično i jednostavno, nešto s čim mogu da se nosim. Ti nisi za šarlatane i mangupe, ni za par jeftinih riječi i još jeftinijih bombonjera. Ti si izazov za sve slikare i umjetnike, ovi prvi bi te naslikali ružnijom ili ljepšom nego što jesi, a ovi drugi, ovi drugi bi te opjevali u pjesmama o nedostižnoj ženskoj ljepoti. Besmisleno. Ti si za neke druge univerzume, curice. Slučajno si zalutala ovamo ili te je Mali princ poslao nama da nam prkosi jer su njegove ruže ljepše od naših? Žao mi je, djevojčice, što ni ja, a ni ovaj svijet nismo za tebe. I još nešto, polako sa tom magijom u očima, svako bi sklopio šake i tražio da u njih malo saspeš. Nemoj da ti se ovlaže obrazi, čuperku šašavi, ali ti si za mene krupan zalogaj, a ja sam ipak navikao na nešto što se lakše svari. Ja nisam neko ko bi se mogao nositi sa tvojom ljepotom i unutrašnjim nemirima. Nisam, zaista nisam taj neko. Stoga se, djevojčice, vrati na svoju planetu. Moje ruke nisu dovoljno dugačke da bi te obgrlile, ni prsti dovoljno vješti da bi se igrali sa tvojim loknama. Ni pjegice na nosu ne bih zapazio, da mi ti nisi sama rekla. Znaš li šta sam prvo zapazio na tebi? Pa to da ti je nos malo prćast i kriv, a uši klempave. Vidiš, ja bih na tebi uočavao samo mane, dok bi te neko zbog tih mana zavolio. Djevojčice sa druge planete, budi dovoljno drugačija da se svijet ponosi što te ima, i dovoljno gorda da te ne ukrote.
