Uncle Ivan

Kad sunce zađe i mrak me pronađe, ne zvoni, ne trubi, smetaš i onoj maloj bubi. Komarci su borci jer prave zujanje, a komarice šampioni, jer glazbom pipkaju jesu li pravi oni. Komarac mi stade vrlo blizu, ukočih se praveć se odsutan, čekao sam i čekao da učini nešto, kao da je znao da imam krizu. Ma o kome mi ona govori samo zuji, zar o ženi jednoj što korača u suzama, malo si komarice pure…

Kada voziš automobil i putnike, jer smo se ovaj put najeli bunike. nemoj se bojati neka se drugi boje pozdravite putnici svi svoje, … I kad dobiješ po glavi što si lanuo ovo ili ono, nema ništa boljeg da čuješ od istine slovo, Vozi polako nesanica te tare, ove pare iz duhana plućno kilo mi satare. … Pa ni djevojku nemam i ne znam kako, možda magijom ili pak letvom, Doći će mala jednom do mene, a…

Na ulicu je izašao dečko, ošišan na ćelavo, i ponio je svoju gitaru sa pojačalom. Zvao je se Đubre. Uštekao je pojačalo u struju. Osjetilo je se strujanje struje. Neki kurton ga je natjerao da baš taj dan izađe na ulicu i zasvira. Nervozno je otvorio limenku piva, i otpio prvo jedan gutljaj pa onda odmah cijelo pivo. Uzeo je el. gitaru koju je jedino i imao uz sebe a koju mu je mama kupila.…

Dobro jutro. Kakva god se kava skuha, dobra je. Sa kockom šećera, moja a Mirtina sa dvije. Prebrojavamo ranjenike nakon bitke za “Budalinu dolinu”. Jer kažu stari i mudriji pa i ćelaviji ljudi: “Pizda je đava”. Pa kako i ne bi bio đava!? Cimnula me je sinoć u 20:30 a prestali smo sa komplimentima i drugim sitnijim detaljima, nakon dva dana i dvije noći. Susjeda ozdol, je mislila da selimo kutnu…

– Dobar dan…jedno ladno „Seljačko svijetlo pivo – ko ga provari nije sa sela“ tako piše na etiketi, molim. I kolegi za stolom, eno onom jedno piće odnesite, po volji njegovoj. “Naravno!”– skrušeno reče konobar brišući čaše. Kada je stao sa brisanjem čaša ode on do stola, nešto popriča sa gostom, i vrati se za šank. Uzeo je jednu visoku čašu za pivo stavio pred mene i otvorio sa zubima bocu te…

Ja znam iz kojeg pravca vitar puše, i ne kanim se sa svadit sa nekim grupicama ako oni za crno kažu da je roza ili da ne poznaju boje, potpuno mi je svejedno. Meni je moja škola dobra i jedna i druga. U prvoj sam bila dobar đak, a druga mi je malo škriputavo išla pa sam shvatila da sam pametnija jer sam jednostavno takva rođena. Stoga radije bih nabacila osmijeh ka’ moj čovik, i stajala sa…

Eto tako to ide u velegradu…nema se vremena odapet malo volje i s ljubavi da bi se upoznao netko. Opasno je upoznavanje. Treba dobro skriti rane koje imaš, jer ti u protivnom sol na nju stave i zlurado se smiju: “Ajde Tunjo što ti je to, pa tek si došao u Zagreb. Ovdje se brzo živi, takav je tempo života. Nije to kao u Vinkovcima. Gdje je sve usporeno.” Pa i nije… U Vinkovcima se daje novac iz…

Eto nas dotralo u Zagreb pa se sve mislimo. Ka’ će advent? Hoćemo l’ se natuć crna vina, gemišteka i kobasica. Ne moramo se bojati kada nas pođu potezati za palac, nogu ruku, uvo. – “Nemoj ić kod njega on je šupak, štaš kod njega?” – “Nemoj da bi me uvridio da pomisliš kako bi išao kod drugog na poziv.” – “Štaš kod nje, to je kurba svjetska, ta neće bez 50 kuna ni oko otvoriti niti mobitel…

Kaže moja Mirta, da sviram po cijelu noć…plinski orkestar svira li, ga svira. Ne smeta susjedima, a Mirta preživi. Ustane pa tipka na računalu, traži robu, tek tu i tamo se čuje: – “A sav te đava odnia Ivane, pa jel moraš opet…?” A šta ću kad sam kolturan i počešljan i od početka postavio stvari na svoje mjesto. Važno je samo stići u wc. Jer ako ne stigneš, sam si kriv, a fleka ostaje za život…

Mujo, Suljo, Fata i Italija!

Otišao Mujo u Italiju, i zaposlio se a Fata je ostala kod kuće. I kako je vrijeme prolazilo, počeo je Suljo obilaziti Fatu. Svaki tjedan je dolazio, i uredno je Fatu karinđo. Nakon dva mjeseca javio je se Mujo telegramom da dolazi kući, ali nije rekao kada. Mujo je bio iskusan švaler pa je znao kako treba sa ženom. On je to sve “diplomatski” obavljao. “Diplomatija je zlata vrijedna!” – govorio je…

Što mi je to profesore izmigoljilo kroz nogavicu?

Bilo je ljetno veče 1989 godine, i nalazio sam se u školi srednjoj u Novom Sadu. U grad sam smio ići do deset sati. Ova gimnazija mi je se na glavu popela sa svojim redom, radom i stegom. Najviše su me davili kada sam morao na učenje. A to su bila ta dva sata dnevno koja sam jedva izdržavao, a pogotovo kada sam bio sa nekim u razredu. U kutu je stajao jedan kostur ljudskog tijela, od plastike…

Željeznički kolodvor u Vinkovcima. Gužva. Stajemo u red i kupujemo karte za Sarajevo. Imamo koncert na Akademiji ili kako se već zvala ta rupa. Mi smo obično po rupama i svirali. Zato sam znao sebe i ostale iz benda uspoređivati sa pacovima. Šalu na stranu. Pacovi su vrlo inteligentni i imaju visok nagon za preživljavanjem. Nosio sam kufer s gitarom, i mali ruksak u kojem je bio sendvič i nekakav…

Priča o duhu minulih vremena!

Postajem pijonir. Ta makar šta! Bar da sam tu vidio svoj kraj? Ne. To je bilo stvaranje velikog oblaka kojemu je pogon bio moja mašta. A baš sam uvijek volio živjeti kako sam htio. Volio sam nogomet, igrati, gledati repku, navijati, igrati se slijama, igrati se klikerima. Imao sam i curu koju sam volio. Volio sam curu iz razreda, najljepšu pijonirku koja je u mom svijetu tada postojala. Imala je…

Kako (p)ostati poznat u svom selu!?

O knjigama koje sam napisao? – pa svi ih su nešto hvalili, ali osobno sam imao zamjerke na svoje pisanje, jer su knjige nastale iz revolta i buntovništva protiv establishmenta i letargije braniteljske populacije i Hrvatskog naroda. Kada sam shvatio da uzalud pišem i da se ništa neće promijeniti na bolje, odustao sam od svog stila i započeo nešto sasvim drugo. Trebalo mi je šest godina da to…

HOROR SNOVA I TAROTA

Ustala Mirta prije mene, ja kontam još ću malo odrijemat. I tako spavam i sanjam; čuvam ovce, a vjerni Bak, njemački ovčar, sluša što mu zapovijedam; „Bak pripazi!“ – rekoh i odem u klijet. Gledam lijevo, gledam desno, nema mobitela. Uh, sva sreća, ali zato mi netko natakario poljski telefon iz JNA. Ko mi ga uvaljo, da mi je znat da mu ženi zahvalim. Uzmem slušalicu u ruku, zavrtim ručicom u…

U ovom tjednu, za kupovinu knjige ostvarujete popust od 50%!

Ulazimo u drugi tjedan od Nove Godine! I samim tim, svi koji čitaju ovaj post ( i ako ostave adresu) dobivaju popust od 50% na kupovinu knjige “Opičene priče Vinkovačkog derana”! Popust traje od danas, ponedjeljka 09.01.2023 od 18:00 sati, pa sve do 17.01.2023 do 00:01.

Pozivam sve prisutne koji čitaju ovaj post na predstavljanje moje treće knjige naziva “Opičene priče Vinkovačkog derana”. Prvo predstavljanje knjige treba se održati u Belišću, a o točnom datumu ćete biti pravovremeno obaviješteni. A nakon toga gdje god budem pozvan i gdje se pokaže zanimanje za knjigu. Predstavljanje knjige ću raditi diljem Hrvatske. Knjiga “Opičene priče Vinkovačkog derana” su…