LET KROZ SNOVE

Nikad nemoj odustati od onog što znaš da ti je suđeno..

Maštam o zvuku tvog osmijeha dok nam se stapaju zjenice sa mislima o budućnosti.

Kako da ti opišem prijatelju..On je sve nepoznato meni, a opet toliko poznato.

Boli me koliko volim samo postojanje tvog bića.

Suze kapaju, mjesec obasjava. Tuga stvara, radost rastvara.

Boli me srce nakon toliko godine. Smiješno je što me ne smeta bol već pitanje je li to ispravno?

Moralno pitanje postaje tiše kad se osjećaji umiješaju u priču..

Kako vjerovati da postoji. Zašto si tako varljiva? Onaj osjećaj kada znaš da ti duša napušta tijelo. Odlazi, bez upozorenja dok se lomi sve na tisuću komadića. Ma tko smo mi? Tko smo mi da pišemo sami sebi sudbinu misliš. Drugi dan u sebi plačeš što magična olovka ne postoji. Napisala bi sve za nas, odvojila bi koju i za tuđu sreću. Znam, gušiš se dok ovo pišem. Misli te gutaju, ali samo ona zna. U tisuću lica, a jedna riječ. Ljubav.

Nego kad smo prestali govoriti ono što mislimo?

Brinem se, jesmo li došli toliko daleko da smo se prerasli?

Mislim da smo previše odrasli za igre miša i mačke. Reci mi sve, ostat ću.

Nekad smo pričali satima, sad se ne vidimo godinama..

Sanjaš li oči moje kao onog jutra?

Daily reminder: Najveći confidence boost je kad poznaješ sebe u dušu.

A znam da sam zapravo jedna od sretnica, samo nisam to shvaćala do sada..

Rane nekad zasvrbe pa počešeš, ne mora značiti da ćeš otkinuti krastu i pustiti opet da krvari. Mislim da je jasno da ne pričam o ranama.