my world

ti nikad nisi imala već dogovoreno

I nikad nisi bila u PMS-u

Za sve moje iznenadne budalaštine

Kao druge prije tebe.

Ti nisi na moje

“Idemo do Sarajeva”

poslije ponoći

Rekla “sutra moram”

već “sačekaj da napravim

sendviče ako mi ogladniš.

Znala si kakve knjige volim

Koje cigarete pušim

Koje čarape kojim danom nosim

I znala si da kad me u predvečerja

S vremena na vrijeme

Sustigne “ono moje”

Zagrliš i razumiješ.

I niko nikad neće slađe kazati

“Koliko čitaš tog Dacu, pretvorićeš se u njega”

Ali kada mislim na njega osjećam se kao mala zaljubljena djevojčica kojoj je lijepo sve što on radi. Koja proučava svaki njegov pokret i riječ kao da bi mogli imati skriveno značenje upućeno samo njoj.

Šeta mi po mislima pa se tamo zadrži. Osmijeh mi stavlja na lice, a ne čini ništa.

Stomak mi se grči, a ne čini ništa.

Samo je tu.

I divne su mi njegove oči pune dobrote.

I osmijeh pun iskrenosti.

I način na koji izgovara moje ime.

Na tren uvjerim samu sebe da su ti osjećaji stvarni. Da osjetim nešto i s njegove strane. Da sam dobro protumačila taj pogled upućen meni. Da nije samo jedan uobičajeni koji dobacuje svima.

Uvjerim se samo na tren, ali duboko u sebi znam da je to samo plod moje mašte, mašte koju trebam ukrotiti.

otkad sam tebe našla

Bila sam uvjerena u to

Sve dok nije došao

Taj val

I odnio svakoga na drugu stranu

Pa koliko god se trudili

Plivati jedno prema drugome

Struja se promijeni