Ne može meni niko da govori šta da radim. Gde da izlazim, s kim da se družim, šta da pijem, kakvu muziku da slušam. Ne može niko da me osuđuje za stvari koje sam radila u prošlosti. S kim sam spavala, koga sam volela, koga sam napustila, koga nisam volela. Jer malo ko je zaista bio tu. Ko mi je doneo hranu u sobu kad nisam htela celi dan da izađem iz kreveta? Koga sam mogla da pozovem u 10 naveče u utorak da pijemo? Kome mogu da se javim na chat u svako doba kad sam nervozna? Samo ti mogu nešto da kažu. Ostali ne znaju ništa o meni.














