simbolicno na danasnji datum, napokon odustajem od ovog bloga. steta, bas sam vezan za svaki put sto sam ovdje dusu ispisao, ali jebi ga. sta je tu je. mozda ponekad udjem nesto napisem, mozda nikada. jedino sto je vjerovatno je to da cu svakog 17.3. doci da napisem brzi update zbog sebe.
cetvrta godina od tzv. ânajgoregâ dana mog zivota. za pocetak, nije najgori dan ikada bio. bio je los dan jer je tada sve izaslo na povrsinu. sve sto se mjesecima nakupljalo, ali nije to poenta danasnjeg rebloga.
proslost je sa razlogom proslost, ne mozemo je vratiti i popraviti, mozemo samo iz nje nauciti.
sto se tice protekle godine⊠zaista unikatna na svoj nacin. povukao sam se, bio sam samo sa bliskim ljudima u kontaktu i radio na sebi.
klise zvuci, ali sam previse odrastao u jednoj godini. kada se sjetim kakav sam bio prije tacno godinu, apsolutno dvije razlicite osobe. da me znate, znali biste tacno o cemu pricam.
nisam tu gdje sam ocekivao da cu biti, iskreno, ali ne sekiram se. znam kuda idem i ne zelim se osvrtati na nepotrebne stvari. moje greske me ne definisu.
da, grize me savjest zbog prijasnjih glupih odluka, ali to nisam bio ja. to je bila osoba koju je obuzeo los stav prema svijetu zajedno sa losim periodom zivota.
ali to nisam ja. ako mi neko zeli suditi srce zbog toga, razumijem, ali me nikada nece definirati kao individuu koja jesam.
trudim se, vrijedan sam, psihicki i fizicki sam jaci nego ikada.
nisam tu gdje zelim da budem, ali jednog dana @anksiozzznost ce napraviti pozitivan uticaj na svijet, a nikada niko nece znati da sam to ja.
to je jos jedno obecanje samom sebi.
sto se tice bloga, nadam se da ste uzivali u njemu i da je imao barem neku vrstu uticaja nad vama.
ovaj blog je najiskrenija verzija mene, i nadam se ko god je procitao sve od pocetka do kraja da se pronasao barem jednom u njemu.
iza zidova koje ste sagradili da biste sebe zastitili stoje divne osobe. nemojte dati da vas svijet tek tako rusi.
volite kako zelite da bude voljeni,
zivite kako zelite da zivite.
budite osobe visokog integriteta i neprobojnog karaktera jer to je jedino sto je bitno.
niko se nece sjecati vaseg materijalnog posjeda kada nestanete, nego kako ste ucinili nekoga da se osjeca sa vasim djelima i rijecima.
to je moja najveca lekcija od prethodne godine, ostalo je irelevantno.
nadam se da ste dobro, sve je prolazno, a sve sto zelite je na dohvat ruke.
dobrodosli, uzivajte u boravku
izzy806
kaledo-art
blakekathryn
gummygunk
andulkaphoto
turnnoffyourmind