volim kad mi ljudi pametuju o stvarima o kojima ništa ne znaju, kao kad djeca pričaju o ratu i tome kako treba biti nacionalista, iako taj rat nisu preživjeli i kada mi tatini sinovi pričaju o problemima koje nikad nisu iskusili a kako tek volim kad neko priča o životu ljudi koji se čitav život skrivaju i pate jer su drugačiji, iako su isti ti koji pričaju razmažena derišta koja se želi istaći i biti drugačiji, ali se boje pustiti glas i boriti se za sebe.
Poštujte one koji su dovoljno hrabri,
ili šutite.















